Nakon prvog kola nove sezone Lige nacija u kojoj je protiv Hrvatske u Portugalu igrala najveća nogometna zvijezda današnjice, Cristiano Ronaldo, u drugom kolu je, ovaj put na hrvatskom tlu, u Osijeku protiv vatrenih zaigrao još jedan igrač iz najvišeg ešalona nogometnih zvijezda 21. stoljeća, jedan od najboljih golgetera ove, ali i drugih generacija, najbolji nogometaš u poljskoj povijesti Robert Lewandowski.
Na pitanje tko je u ovom stoljeću bio najbolji što se tiče postizanja pogodaka nakon Lionela Messija i već spomenutog Ronalda, odgovor je upravo – Lewandowski. Imati 655 pogodaka u profesionalnoj seniorskoj karijeri uistinu je suluda brojka, pogotovo kad uzmete u obzir njegove početke i njegovu karijeru, kontekst u kojem ga se ni u svjetskim, ali ni u poljskim krugovima nije zamišljalo kao nekog tko je dva puta u izboru Fife (The Best) osvojio nagradu za najboljeg svjetskog igrača godine ili nekoga tko je po mnogima među pet najboljih igrača ovog stoljeća, ali i barem među deset najboljih napadača svih vremena, ako ne i više.
Odlazak s pričesti
– Prije nekoliko dana probudio sam se u krevetu, okrenuo i ugledao nešto čudno pokraj sebe na jastuku. Znate kad se probudite nakon što ste se zaista dobro naspavali i sve se još uvijek doima poput sna? Kad sam to vidio pokraj sebe, prvo što sam pomislio bilo je: "Što? Kako je ovo dospjelo ovdje?" Imao sam neko maglovito sjećanje da sam bio na svečanosti i primio nagradu. Ali činilo se previše bizarnim da bi bilo istinito. Potom sam zgrabio tu stvar i pomislio: "Wow... To nije bio san. To se dogodilo." Proglasili su me najboljim nogometašem svijeta – rekao je Lewandowski nakon osvajanja svoje prve The Best nagrade.
Lewandowski je odrastao u omalenom poljskom selu Lesznu, udaljenom sat vremena vožnje zapadno od glavnog grada Varšave, a njegovi roditelji bili su profesori tjelesnog odgoja u školi. Iako nikad nisu bili od onih roditelja koji rade pritisak na svoje dijete da mora uspjeti u nogometu, sve su podredili tome da svojem djetetu pruže priliku da radi ono što voli.
poster
– Kad sam bio dijete, imao sam prvu pričest u lokalnoj crkvi. Za one koji nisu upoznati s katoličkom religijom, moram reći da je to zaista poseban dan. Sve započinje misom, a potom slavimo s obiteljima. Problem je bio što sam tri sata nakon mise imao utakmicu, i to stvarno daleko od crkve. Tako je uoči pričesti moj tata Krzysztof imao razgovor sa svećenikom. Bilo je to u mom rodnom Lesznu, u kojem je moj tata poznavao svakoga. "Slušajte, oče, možda biste ovo mogli započeti pola sata ranije. I možda završiti 10 minuta ranije. Vidite, moj sin ima utakmicu", rekao je tata. Možda zvuči pomalo ludo, ali svećenik me tako dobro poznavao da je na trenutak razmislio i potom rekao: "Naravno, zašto ne!? Znamo koliko on voli nogomet. Bit ćemo brzi" – prepričava Lewandowski.
Lewandowski je počeo igrati nogomet kao petogodišnjak, a u njegovu selu nije bilo momčadi za najmlađu djecu pa je morao igrati s dvije godine starijom djecom. Nakon nekoliko godina počeo je igrati za Deltu iz Varšave, a u tom razdoblju ključnu su ulogu odigrali roditelji.
– Da nisam imao roditelje koji su bili voljni voziti me tamo, moji nogometni snovi završili bi i prije nego što su započeli. Tata bi me nakon škole vozio na trening, čekao dva sata da trening završi i potom me vozio kući. Klub nije imao svlačionice pa smo često trenirali po kiši, a potom bih sav blatnjav ušao u auto. Tada bismo se vozili noću i stigli kući oko 22.00 sata. Da, za mog tatu bilo je to četverosatno putovanje, samo da bih ja mogao trenirati. Neki drugi roditelji mislili su da je lud. Zaista jesu.
Golik: Nije bio ništa posebno
Najgori trenutak Robertova života dogodio mu se kao 16-godišnjaku kad mu je nakon duge bolesti umro otac Krzysztof. Bilo je to strašno teško razdoblje za mladića koji je odrastao jer o nekim stvarima je mogao razgovarati samo s njim. Nedugo nakon toga je, igrajući za rezervnu momčad najvećeg kluba u Poljskoj, varšavske Legije, dobio 'nogu' zato što je bio ozlijeđen. Mnogi treneri tada su mu rekli da se ostavi nogometa.
– Bio je to jedan od najgorih dana u mojem životu. Mojeg tate više nije bilo, a sad mi se i karijera počela raspadati. Kad sam čuo vijest, vratio sam se do auta u kojem me je čekala mama. Odmah je vidjela da nešto nije u redu. Nisam si mogao pomoći... Počeo sam plakati. Rekao sam joj što se dogodilo. Bila je tako jaka i rekla mi je da samo nešto moramo poduzeti i kontaktirala je niželigaški klub Znicz iz Pruszkówa koji mi je dao novu priliku.
Robert se u tom klubu oporavio, počeo je zabijati golove, a potom je stigao poziv renomiranog poljskog prvoligaša Lecha iz Poznana. Kad je stigao u Lech, bio je suigrač dvojici hrvatskih nogometaša, danas pokojnom vrataru Ivanu Turini te Gordanu Goliku, koji se za Večernji list prisjetio tih dana.
– Kada ga je naš trener iz Lecha Franciszek Smuda išao gledati na utakmicu Znicza, otišao je nakon 15 minuta i izjavio: 'Da sam trebao bukvu, otišao bih u šumu!' Takav je bio Smuda, kao naš Ćiro, voli bubnuti, zabaviti javnost, ali siguran sam da nije mislio uvrijediti Lewu. Kasnije je ta 'bukva' ipak došla u Lech, Smuda mu je bio trener, a poslije i izbornik Poljske u kojoj je Lewa postao kapetan – kaže Golik i nastavlja:
– Lewa je imao 20 godina kad je došao k nama. Na prvom treningu on i ja bili smo u duelu i vjerujte mi, osjećao sam se kao da sam se zabio u zid! Baš sam Turini tada pričao; čovječe, ovaj je snažan kao da je od betona sazidan!
Golik tvrdi da Lewa s 20 godina nije iskazivao manire vrhunskoga centarfora, dapače, bio je daleko od toga.
– On je u Lech došao kao neškolovan igrač, neobrađen. Bio je snažan, ali nije imao profinjenost, nije bio ni tehnički ni taktički ništa posebno. Čak nije imao ni puno samopouzdanja. Na primjer, kada bismo poslije treninga ostajali vježbati slobodnjake, Lewu to nije zanimalo. Kada smo raspucavali penale za plasman u Europsku ligu s Club Bruggeom, on se nije usudio pucati. Ja sam pucao i zabio, ali smo ipak bili poraženi. Lewin ključni potez karijere bio je odlazak u Borussiju Dortmund, gdje je doživio nevjerojatnu transformaciju i postao stroj za pogotke. Moj prijatelj Drožđek, koji je igrao u Dortmundu, pričao mi je da se tamo koriste najmodernijom tehnologijom za individualnu obuku igrača, što je očito jako pomoglo Lewandowskom – zaključio je Golik.
Lewandowski je 2010. s 22 godine prešao iz Lecha u Dortmund, a to nerijetko ističe kao najvažnije razdoblje svoje karijere, ne samo zbog moderne tehnologije kako je naš sugovornik istaknuo, nego ponajviše zbog jednog čovjeka – kultnog trenera Jurgena Kloppa.
– Bilo je to mentalno pitanje, neka vrsta prekida. Mislim da je to imalo veze s mojim ocem. Tada nisam razmišljao o tome, ali danas shvaćam da su moji razgovori s Jürgenom bili razgovori za koje bih volio da sam mogao voditi sa svojim ocem. A ni s kim nisam mogao tako razgovarati mnogo godina. S Jürgenom sam mogao razgovarati o bilo čemu. Mogao sam mu vjerovati. Obiteljski je čovjek i ima puno empatije prema onome što se događa u privatnom životu. On mi nije bio samo očinska figura. Kao trener, bio je i poput onog strogog učitelja kojeg ne voliš. I to mislim u najboljem smislu te riječi.
Uz Kloppa i oca, Lewandowski je više puta istaknuo da je još jedna osoba koja je bila ključ za njegovu karijeru njegova supruga Anna. Pomogla mu je prvotno kao nutricionistica, a zatim i kao svojevrstan psiholog, jer se njoj otvarao o svim problemima i tako ih uspijevao efektivnije riješiti.
Legendarni poljski golgeter tvrdi da su te tri spomenute osobe preokrenule njegov život i karijeru, svaka u određenom razdoblju. Naravno, nakon Borussije je imao povijesne individualne momčadske i individualne uspjehe s Bayernom iz Münchena, a potom nastavio biti sjajan i u poznim godinama u Barceloni, ali u Dortmundu su mu se, kaže, otvorila sva vrata.
I tako, od 16-godišnjaka koji je izgubio oca i koji je praktički bio potjeran iz kluba te su mu govorili da je bolje da se ne vraća nogometu, postao je od najboljih napadača u povijesti nogometa. Ako to nije motivacija bilo kome u životu da ne treba odustajati, onda ne znamo što jest!