Napustio nas je još jedan velikan hrvatske, ali i svjetske košarke. U 81. godini preminuo je Ratomir Tvrdić, jedan od najvećih igrača Jugoplastike i jugoslavenske reprezentacije. Za splitski je klub za nastupao na mjestu beka 18 sezona i postigao 5561 koš. Rato je s Jugoplastikom osvojio dva državna prvenstva (1970., 1977.) i tri kupa (1972., 1974., 1977.), a bio je i doprvak Kupa europskih prvaka 1972. godine. S reprezentacijom je osvojio dva svjetska srebra (1967. i 1974. godina) i jedno zlato (1970.). Ima i tri europska odličja, srebro iz 1969. i zlata 1973. i 1975. godine.
Igrao srcem i dušom
Vjerojatno bi igrao i finale Olimpijskih igara u Meksiku 1968. da nije sam tražio od izbornika Ratka Žeravice da ga ostavi kod kuće. Nije mu se sjedilo na klupi pored Pina Giergie i Ive Daneua, a kod kuće je valjalo uhodati friško otvoreni TV servis. Taj TV servis uvijek je bio njegova druga velika ljubav. Proveo je u njemu više od 40 godina i uvijek će istaknuti da je to bio njegov život baš kao i košarka. I zbog njega je, između ostaloga, odbijao inozemne ponude i transfere. – Za Jugoplastiku sam igrao srcem i dušom i nisam mogao zamisliti da za neki drugi klub igram istim žarom. A i nisam se želio odvojiti od svog servisa – rekao je jednom prilikom Tvrdić.
Živio je u naselju Varoš u Splitu, starog splitskog kvarta naslonjenog na zapadni rub Prokurativa iz kojeg su potekli i Frane Matošić, Miljenko Smoje, Vladimir Beara, Tomislav Ivić i brojni drugi velikani. "Čuvaj se kuge, gladi, rata i tri Tvrdića brata", opjevali su ponosni Varošani Lovru, Ratu i Dražena, jednoga drugome do uha, kad su shvatili da bi ipak moglo biti nešto od tog "ženskog sporta", kakvim se košarka šezdesetih godina tretirala u gradu Hajduka, Jadrana, Gusara i Labuda. Ratomir, ili Rato kako su ga svi zvali, imao je svoj san da jednog dana postane nogometaš Hajduka, jer to je bilo nešto za što se u Splitu živjelo. Imao je 14 godina kada je pokušao, no nije išlo po planu. Zbog visine i konstitucije koju je imao Rato Tvrdić, tadašnji trener Luka Kaliterna, nezaboravna legenda Hajduka, savjetovao je tada jako mladom igraču da se bavi drugim sportom. Zbog toga Rato danima nije imao dopuštenje za izlazak iz kuće. Najstariji brat od njih trojice iz obitelji Tvrdić tada je već trenirao košarku na Marjanu, pa je preporučio Rati da dođe k njima i pokaže ljudima u Hajduku da su s njime pogriješili. Otkako je počeo trenirati, mali Rato je počeo dobivati na visini, pa je narastao do 187 centimetara. A prije nego što će se baviti sportom Rato je kao mali svirao tamburicu u KUD Filip Dević i bio je prvak Jugoslavije s 13 godina.
Dolaskom Branka Radovića za košarkaškog trenera u Split, svanula je i zora Rate Tvrdića i splitske košarke. Koliko je Radović bio fanatičan u stvaranju nečeg posebnog u Splitu, iako je cijeli grad živio za Hajduk, govori i anegdota da je na splitskim ulicama ganjao mladića kako bi ga pozvao da počne igrati košarku. Taj se mladić zvao se Petar Skansi, a sve ostalo je povijest. I Skansi je postao košarkaška legenda iz Splita. Branko Radović napravio je smjenu generacija i u momčad ubacio golobradu djecu. Na parket je slao braću Tvrdić, Skansija, Krstulovića, Grašu, Grgina, Macuru, Dukana, Jerkova, Manovića, Šolmana... Pokazalo se da je to bio pravi potez.
Maskota Žućko
Od aktivnog igranja košarke oprostio se na najljepši mogući način, 1977. godine s trostrukom krunom. Najprije mu je Split priredio nevjerojatan oproštaj 3. svibnja 1977. u dvorani na Gripama, kada je Jugoplastika pojačana Delibašićem i Dalipagićem, igrala protiv reprezentacije Europe. Inače, maskota Jugoplastike napravljena je po liku legendarnog Rate i nosi popularno ime 'Žućko', što je samo jedan od dokaza koliko je Rato Tvrdić zadužio Split.
Bio sam gimnastičar, golman, rukometaš, jedriličar, glazbenik, tv serviser, košarkaš, ali mi je najdraže ako sam bio dobar čovjek - pričao je Tvrdić o samom sebi i o svojem životnom putu. Iako je odbijao sve pozive iz drugih klubova, jednom je u svom stilu odlučio malo "cimnuti" upravu splitskog kluba. Nakon što je njegov cimer Skansi otišao na godinu dana u Pesaro, Rato je otišao odigrati jednu probnu utakmicu za belgijski Liege. Sam je pobijedio prvaka Belgije, zabio u toj utakmici 42 poena i vratio se kući. Belgijaca se nakon toga mjesecima nije mogao otarasiti, ali iz Splita mu se nije išlo.