Nedostatak strategije komuniciranja u HNS-u i nogometnoj reprezentaciji doveo je do ozbiljnijeg problema izbornika Zlatka Dalića u prvom redu s medijima. Česti su primjeri da izbornici hrvatske nogometne reprezentacije ne uspijevaju razviti kvalitetan odnos s medijima i javnošću. Bio je to slučaj i sa Štimcem, Kovačem i Čačićem. Glavni povod ovoga puta bilo je ranije puštanje šestorice reprezentativaca u matične klubove i izbornikova izjava o naručenim napadima. Prvi slučaj nije neka novost u svijetu nogometa. I drugi to rade. Ali drugi to rade s kvalitetno pripremljenom komunikacijom s medijima i javnošću.
Šumovi na relaciji Dalić - javnost
Hrvatska je nogometna reprezentacija odigrala dvije prijateljske utakmice u SAD-u. Napokon je hrvatska javnost dočekala respektabilne protivnike s kojima će Vatreni odmjeriti snage. Izbornik Dalić je nakon Grčke jasno artikulirao svoj stav da on želi samo jake protivnike u pripremama Svjetskog prvenstva. Ozračje je bilo pred američku turneju iznimno pozitivno. No onda je neočekivano izbornik Dalić priopćio kako šestorica reprezentativaca neće biti u kadru za utakmicu za Meksiko. Ne bilo kojih igrača, nego redom prvotimaca predvođenih kapetanom Lukom Modrićem.
Javnost u domovini nije to dočekala s odobravanjem. Tim više jer se cijelo vrijeme naglašavalo kako će Hrvatska igrati u najjačem sastavu obje utakmice. Čak su i Meksikanci ostali ogorčeni takvom odlukom. I tu dolazimo do prvog problema. Nije ništa novo da se neki igrači ranije vrate u svoje klubove. Čak je i Njemačka u ovom terminu oslobodila neke igrače utakmice protiv Brazila. Ipak, razlika je u tome što su Nijemci navrijeme pružili tu informaciju u javnost te objasnili objektivne razloge takvog ustupka nekim igračima. Samim time jasno je kako u njemačkim medijima ta “priča” ne postoji.
Prva komunikacijska pogreška
Izbornik Dalić, kao i HNS, morali su kvalitetnije i otvorenije komunicirati takav potez. Informacija se morala priopćiti prije odlaska na press-konferenciji u Zagrebu, a Dalić i HNS morali su ponuditi objektivne razloge za tu odluku. U tom slučaju bi to bila informacija i ne bi bila doživljena kao manipulacija. Time bi, osim sebe, zaštitili i spomenute igrače.
Jer ni jedan reprezentativac ne bi trebao biti tretiran kao nezainteresiran za kockasti dres. Jasno je kako postoje objektivni razlozi takve odluke. Duga sezona uzima svoj danak i potrebno je dozirati igrače kako bi dočekali što spremniji Svjetsko prvenstvo. Takvo što se ne može očekivati od klubova jer klubovi imaju svoje ciljeve i kao poslodavci će iskoristiti svaki mogući resurs kako bi taj cilj i ostvarili. A taj resurs su prvenstveno igrači.
Tri faze odnosa s javnošću
Svaki projekt (u ovom slučaju mini turneja) ima tri osnovne razine odnosa s javnošću. Predfaza PR-a uvodi javnost u događaj. Svojevrsna priprema onoga o čemu je potrebno informirati javnost. Kao što smo vidjeli, tu je nastao prvi propust u pripremi američke turneje. Druga faza odnosa s javnošću turneje bio je sam događaj - dvije utakmice. A u trećoj post festum fazi komunikacije potrebno je sažeti glavne poruke i dojmove koje je taj događaj proizveo.
Druga komunikacijska pogreška
Nažalost, i u drugoj komunikacijskoj fazi napravljene su komunikacijske i PR pogreške, i to vrlo ozbiljne. Izbornik Dalić je nakon utakmice s Meksikom izjavio kako su napadi na reprezentaciju naručeni i da je on toga svjestan. To su riječi koje nikada, baš nikada jedan izbornik ne smije upotrijebiti, pa čak i da ima čvrste dokaze za takvo što. Izbornik ne komunicira s onima koji ga napadaju, kritiziraju. On komunicira s ukupnom hrvatskom, pa i svjetskom javnošću i ta komunikacija mora biti profesionalna. Očito je kako izbornik nije shvatio ili mu nije nitko uputio na pogrešku u prvoj fazi odnosa s javnošću pa razloge vidi u nečemu drugome, možda teoriji zavjere. Nisu mu pomogle ni izjave Vedrana Ćorluke koji je istaknuo kako ne razumiju odluke o puštanju igrača. To je znak kako postoji i problem interne komunikacije unutar sustava.
Krizno komuniciranje
Trenutačno stanje u reprezentaciji takvo je da u njoj ne stanuju mir i sklad. Moguće je da ga generiraju i neki važni ljudi ili skupine okupljene oko hrvatskog nogometa i u njemu.
Oni koji još uvijek nisu prihvatili Zlatka Dalića kao rješenje “vatrene” klupe. Ostavimo li špekulacije po strani, jako je važno da Zlatko Dalić ne napravi i treću pogrešku. Ako je jedanput slučaj, dva puta koincidencija, tri puta pravilo, onda se ovo treće ne bi smjelo dogoditi.
HNS, kao i izbornik Dalić, moraju biti spremni primiti kritiku kada pogriješe.
Trebaju biti otvoreni priznati pogrešku i naučiti nešto iz nje. Samim takvim pristupom bi i senzibilizirali javnost. Oni moraju preuzeti odgovornost osigurati reprezentativcima potpuni mir i fokus kada dođe Svjetsko prvenstvo.
Nitko ne može profitirati od ovakvog ozračja pred Rusiju. A najmanje kada počne svjetska smotra. Stoga, vrijeme je da se počne misliti unaprijed o komuniciranju s javnošću jer to osigurava mir od nepotrebnih nemira u reprezentaciji.
Rezimirajući “američki slučaj” s gledišta profesionalnih odnosa s javnošću treba zaključiti. Prvo, učinjena je strateška PR pogreška nekomuniciranje povrataka ključnih igrača nakon prve utakmice. To se moralo priopćiti prije odlaska na turneju. Drugo, izbornik i njegov PR stožer nisu uspjeli razviti “smart” poruke nakon pobjede s Meksikom. Izbornik je izgovorio riječi koje spadaju u “smrtne grijehe” odnosa s javnošću. I treće, po povratku u Hrvatsku Dalić se mora ispričati javnosti zbog tih dviju pogreški i izraziti žaljenje. Tek tada svoje prijetnje može pretvoriti u prilike i pokazati da je velik izbornik. Svojim trenerskim umijećem je to potvrdio i dokazao, sada treba i komunikacijski. •