Za dogovoreni razgovor sa Stipom Miočićem, “najopasnijim čovjekom na planetu”, od UFC-ova direktora za odnose s javnošću Davea Lockerta dobili smo uhu ugodan uvod. A on se svodi na mišljenje koje se može čuti i od američkih kolega novinara o tom američkom gladijatoru hrvatskih roditelja. A oni nerijetko znaju reći i da je Stipe bolji čovjek nego što je borac, a kao borac proglašen je za najvećeg UFC teškaša svih vremena, piše Večernji list.
– Stipe je sjajan, izniman čovjek, istinska ljudska klasa i odličan predstavnik našeg sporta. Jako volim raditi s njim.
Večernji list: U ove Daveove epitete uvjerili smo se i sami jer smo prije ovog intervjua već radili tri velika intervjua sa Stipom. I svaki bismo put ostali zatečeni njegovom prizemljenošću. A na to smo pomislili i ovaj put kada nam je, dan prije svog 38. rođendana, objasnio kako će ga i gdje proslaviti.
– Rođendan ću provesti dežurajući u vatrogasnoj postaji. Zbog priprema za obranu naslova prvaka nisam dugo dežurao pa moram odraditi svoju šihtu.
Večernji list: Pa zar baš na rođendan!? Jesu li mu to smjestili njegovi kolege vatrogasci?
– Ne, ja sam tražio. To su moji kolege i prijatelji i meni je lijepo s njima. Tako sam proslavio 37., a sada i 38. rođendan.
Večernji list: Očito je da vatrogasci iz postaje Valle Viev prema kolegi kojeg se boje svi MMA teškaši ne iskazuju strahopoštovanje.
– Štoviše, oni me “maltretiraju”, a tako je bilo i ovaj put. Uvijek su spremni zadati mi zadatke koje nitko ne voli kao što je pranje toaleta i slično.
Večernji list: Sad kad na internetu piše da je “težak” između četiri i pet milijuna dolara, zar je doista nužno da radi kao vatrogasac, pa makar to bio i tek povremeni posao?
– Prije svega, volim pomagati ljudima i sretan sam kada to činim. A druženje s tim ljudima drži me prizemljenim.
Večernji list: I doista, nije Stipe uzletio ni sada kada ga smatraju i “najopasnijim čovjekom na planetu”.
– Nije da mi to sada imponira, ali mi govori da sam dobar u onome što radim.
Večernji list: A “the baddest man on the planet”, kako to zvuči nekome za koga znamo da je čovjekoljubiv?
– To je samo izraz za nekoga uspješnog u mom sportu. Ja i ne smijem biti loš čovjek, jer to mi ne bi dopustile ni supruga ni majka.
Večernji list: A od te dvije dame supruga ipak lakše podnosi njegov život ratnika. Zar nije uplašena za odabranika srca svoga kada ovaj ulazi u gladijatorsku arenu sučelice nekome tko mu želi otkinuti glavu?
– Ne, Ryan Marie nije uplašena. Ona zna da sam ja iznimno fizički spreman za svaku borbu, a jedino čega se boji jesu ozljede. Supruga mi je istinska podrška, a kada sam u pripremama za neki meč trudi se ispuniti svaku moju prehrambenu želju. Osim toga, ona je uz mene i u teškim trenucima i čuva mi leđa.
Večernji list: Je li istina da mama Kathy nikad nije gledala nijednu sinovu borbu uživo?
– Istina je. Nikad nije i nikad neće i ja je, sada kada sam i sam roditelj, potpuno razumijem.
Večernji list: Što li radi mama Miočić dok sin boravi u gladijatorskoj areni?
– Uvijek nastoji raditi nešto što je zabavlja, baviti se nekim hobijem, samo da što manje razmišlja što će biti sa mnom. A zapravo jedva čeka da je ja nazovem nakon borbe. Nakon svake borbe obvezno prvo nazovem mamu i tatu. Želim im omogućiti da se što prije osjećaju bolje, što prije im dati do znanja da sam OK, da je sve dobro prošlo.
Večernji list: Prošlo ljeto, tatu Bojana, koji se prije toga borio s bolešću, usrećio je kazavši da je to bila pobjeda za njega.
– Tata mi je sve, jako ga volim i spreman sam sve učiniti da se osjeća što bolje.
Večernji list: Nažalost, kako su tati Miočiću liječnici zabranili daleka putovanja, otac i sin su se posljednji put vidjeli prije tri i pol godine.
– Da, mislim da je to bilo na mom vjenčanju. Ili zapravo ne, bilo je to u studenom 2016. u Zagrebu. Tata nije još vidio uživo ni svoju unuku i zato ćemo se potruditi da svi mi posjetimo njega.
Večernji list: A dvogodišnja Meelah promijenila je Stipin svijet i njega samog.
– Moja kćerkica je moj svijet. Svojim dolaskom na svijet ona me učinila boljim čovjekom. Obvezao sam se da ću joj biti dobar otac, ali još bolji čovjek za sve ljude oko sebe. Živim lijep život sa suprugom i kćeri te Ryan Marie i ja uživamo u našem djetetu i svakoj sekundi našeg obiteljskog života.
Večernji list: S obzirom na dob, kćerkica vjerojatno još ne shvaća čime se to njen tata bavi.
– Čini se da počinje pomalo shvaćati jer stalno viče “punch, punch”.
Večernji list: S obzirom na to da je danas sve više mladih žena spremno tući se u kavezu, bi li Stipe volio da mu kći pođe njegovim stopama?
– To nikako. Ne bih joj to dopustio da se time bavi. Ja sve ovo radim da bi ona imala što bolji život, ali nikako tako mukotrpan.
Večernji list: Maloj Meelah hrvatska baka rodom je iz Cetingrada, a hrvatski dida iz Rtine kod Paškog mosta i može se vjerovati da će se i ona ponositi svojim hrvatskim rodom. Barem ako je suditi po tome u kojoj mjeri to čini njen otac.
– Volim sve što je vezano uz to što sam Hrvat. Svi Hrvati koji žive u mom Clevelandu vrijedni su ljudi koji ne posustaju. Koliko znam, svi Hrvati su takvi i zato volim sve što je hrvatsko.
Večernji list: Draga mu je i hrvatska putovnica, no nju još uvijek nema, a za njezino dobivanje ne bi trebao imati ozbiljnih administrativnih prepreka jer su mu oba roditelja rođena u Hrvatskoj.
– Otac se već raspitivao o tome i bilo bi dobro da, kada sljedeći put dođem u Hrvatsku, pokrenemo proceduru.
Večernji list: Što je pak s hrvatskim jezikom? Stipe intervjue za hrvatske medije daje na engleskom.
– Ja razumi, ali teško je pričat – kazao nam je na hrvatskome te nastavio na engleskom: – Ne koristeći hrvatski, nisam ga sačuvao. Mogu dosta razumjeti, ali mi govor ide puno teže. Volio bih naučiti hrvatski i tome ću se posvetiti kada budem imao više vremena.
Večernji list: A više vremena svakako će imati nakon karijere kojom oduševljava i najveće hrvatske nogometne zvijezde kao što su Modrić, Rakitić, Mandžukić...
– U kontaktu sam s Mandžukićem, razmjenjujemo poruke. Znam da je on veliki fan borilačkih sportova.
Večernji list: A Stipe je veliki navijač hrvatske nogometne reprezentacije.
– Čovječe, tih dana kada je Hrvatska koračala prema svjetskom srebru, bio sam silno ponosan. Dečki su bili tako blizu naslova svjetskog prvaka, no za tako malu zemlju, u konkurenciji tako velikih zemalja, stići tako daleko je bilo fantastično.
Večernji list: Ima nešto što ga je posebno oduševilo kod Dalićevih izabranika.
– Gledajući put koji su prošli na tom prvenstvu, jasno vam je da su to momci koji nikad ne odustaju. U svakoj od utakmica, iako su često gubili, nisu prestajali vjerovati i pokušavati. Volim takav mentalitet.
Večernji list: Nogometaši su mu svojim pobjedama čak pomogli da preboli muku nastalu nokaut-porazom od Cormiera u njihovoj prvoj od tri međusobne borbe.
– O da, mislim da sam izgubio baš na dan kada je Hrvatska pobijedila u četvrtfinalu. Dečki su mi omogućili da ne razmišljam o tome što mi se i kako dogodilo. Uživao sam u njihovu pohodu.
Večernji list: Zna li možda neku od hrvatskih navijačkih pjesama?
– Ne, ali bih volio i to naučiti. Zašto ne već za idućeg posjeta Hrvatskoj.
Večernji list: A kada bi to moglo biti?
– Odmah kada dođe do bolje situacije s pandemijom koronavirusa. Tada ću doći s obitelji.
Večernji list: A tada će, zacijelo, osim mamina Cetingrada opet posjetiti i zaselak Miočiće u selu Rtini.
– Tamo sam se, kada sam bio u Rtini, jako dobro zabavljao. S domaćim ljudima sam čak i boćao.
Večernji list: Na dan Stipinih borbi, a to s obzirom na vremensku razliku biva obično u ranu zoru, u tatinoj Rtini, u lokalnom kafiću, okupe se daljnji rođaci, ali i ostali mještani ovog malo sela u općini Ražanac. I tada se gromko navija, a poslije borbe slavi se uz iće i piće.
– Znam za to, pa to je fenomenalno da netko tako daleko tako zdušno navija za mene. Ne mogu vam ni opisati koliko mi to znači. Kao i to, ako je to točno, da mnogi Hrvati ne spavaju da bi gledali moje borbe.
Večernji list: Stipe je svojedobno planirao provesti u Hrvatskoj i svoj medeni mjesec.
– Jesam, htio sam to, no onda bi se svako ljeto nešto događalo. Eto, posljednja tri ljeta bio sam zaokupljen borbama s Cormierom, a na ljeto prije dvije godine rodila mi se kćer tako da nisam mogao putovati.
Večernji list: Na početku njegove karijere najavljivači i komentatori njegovo su ime izgovarali svakojako.
– Ispočetka je bilo i onih koji su mi ime izgovarali “Steve”, pa čak i “Stajp”, a prezime “Majosik”, pa sam se potrudio da ih informiram kako se što izgovara.
Večernji list: Zamalo postao bejzbolaš
Bilo je to u vrijeme dok je u kavez ulazio u gaćicama kakve ima Cro Cop, koje je naručio putem interneta.
– Istina, Mirko je bio moj uzor, htio sam biti poput njega.
Večernji list: Je li mu žao što se nikad, osim tijekom zagrebačkih sparinga, njih dvojica nisu nikad sučelila?
– Nije jer, i da je došlo do te točke, ja se s Cro Copom ne bih borio. To je moje načelo, ja se s prijateljima ne borim.
Večernji list: Koliko je Cro Cop danas velik u njegovim očima, sada kada je, barem u UFC-u, nadvisio svog uzora?
– On je bio strašan borac, a danas je legenda. Učinio je puno za razvoj sporta.
Večernji list: I dok je Cro Cop u svoje borbe ulazio na “Wild Boys” Duran Durana, Miočićeva ulazna pjesma jest “Till I die” Machine Gun Kellyja, repera s kojim je Stipe i prijatelj. A riječ je o pjesmi koja govori o njihovu Clevelandu, no nije to jedina vrsta glazbe koju Stipe sluša.
– Ja vam glazbu slušam najčešće u automobilu, a pustim i kod kuće, no nemam neki žanr koji favoriziram. Slušam sve.
Večernji list: Zanimalo nas je kad će početi misliti na sljedećeg protivnika.
– Moram se odmoriti i ozdraviti jer nakon svake borbe ostanu vam veće ili manje posljedice.
Večernji list: Nakon ove borbe nije bilo onakvih posljedica kao nakon one prošloljetne kada su mu bila ozlijeđena oba oka.
– I ovaj put ću otići oftalmologu, posebice zato što sam opet dobio prstom u oko, no čini mi se da je s mojim okom sve u redu.
Večernji list: Vidjevši ga s naočalama – koje je počeo nositi nakon operacija na oba oka – mnogi su ga usporedili s Clarkom Kentom, filmskim novinarom koji je zapravo Supermanov tajni identitet. Ima tu neke simbolike jer i Stipe je u svakodnevnom životu vrlo miran, običan čovjek koji se u kavezu pretvara u svojevrsnog Supermana.
– To je zabavno pa se neću buniti protiv toga.
Večernji list: Otkako je završio trilogiju s Cormierom, svi ga pitaju koga bi volio za sljedećeg protivnika. Ngannoua ili Jonesa?
– Neka mi daju koga god hoće. Meni je sada važno da se relaksiram i da malo uživam u životu.
Večernji list: Borbe koje su pred njim trebale bi zaokružiti njegovu sportsku karijeru koju je započeo s hrvanjem.
– Hrvati sam počeo s 12 godina i hrvao sam sve do završetka koledža. U međuvremenu sam i boksao, u srednjoj školi sam igrao i bejzbol i američki nogomet, a na fakultetu sam hrvao i igrao bejzbol. Zapravo, na račun oba sporta dobio sam stipendiju.
Večernji list: Neki tekstovi o njegovoj sportskoj prošlosti kazuju da je umalo postao i profesionalni bejzbolaš.
– Pokušao jesam, ali nisam uspio, no sretan sam tu gdje jesam.
Večernji list: Nije mu čak ni žao – a moglo bi se reći da je to prava šteta – što se prilično kasno počeo baviti slobodnom borbom.
– Mislim da sam imao 24 ili 25 godina, no ne razmišljam o tome što bi bilo da sam u MMA dospio prije.
Večernji list: Kako se osjeća u svom tijelu od 38 godina u odnosu, recimo, na vrijeme kada je imao 28?
– Prije sam se možda brže oporavljao od treninga i borbi, no načelno se osjećam jako dobro. Slušam tijelo više nego prije i nemam osjećaj da mi tijelo stari.
Večernji list: Uoči treće borbe s Cormierom, Stipe se na vagi pojavio isklesana tijela.
– To je sve zbog trenera, oni su sjajni, bez njih ne bih bio ovdje gdje jesam.
Večernji list: Ima li nutricionista u svom timu?
– Nemam, ali imam zahtjevnog kondicijskog trenera koji mi savjetuje što da jedem i pijem.
Večernji list: Dotični gospodin zacijelo zažmiri na Stipine prehrambene “izlete”.
– Volim junk food i time se “nagradim” za sve ono što sam prošao u pripremi za borbu. No jako volim i ćevape i punjenu papriku koju mi napravi baka Milka – kazao je MMA junak naših dana Stipe Miočić.