Znate li što je što povezuje nekadašnjega interovca Bernarda Gulića, zatim Francuza Bena Yeddera, sada igrača Seville, pa Paragvajca Barriosa iz Montpelliera, velikoga kapetana Reala i Španjolske Sergija Ramosa i arsenalovca Alexandrea Lacazettea? Odgovor: isto što i Dance Eriksena, Schönea i Jorgensena – svima im je zadarski golman nad golmanima Danijel Subašić obranio jedanaesterce!
Ukupno 20 u karijeri, od toga čak pet u dresu reprezentacije jer, osim Ramosa i pokislih Danaca, razoružao je i Norvežanina Elyounoussija prije tri godine u Zagrebu.
– Što mi se dogodilo? Čudo. Nemam blage. Svaka čast dečkima, odigrali su tešku utakmicu protiv Danske koja igra nekakav antinogomet s tim ubacivanjem iz auta, s tribina, ne znam sve odakle ne… Bilo je teško, ali pobijedili smo na mišiće, na sreću. Ovo je super, a sada maksimalna koncentracija na četvrtfinale – kaže simpatični, svima omiljeni Zadranin.
Stara sam ja raga
Jesu li jedanaesterci lutrija ili i znanje?
– Treba imati i malo iskustva, a ja ga imam, ja sam stara raga, imam već 34 godine, ha-ha… (najstariji naš nogometaš na SP-u, nap. a.). Ove sezone dirao sam pet penala i nijedan nisam obranio, a prošle sezone obranio sam svih pet. I sada protiv Danske tri. Što ćeš, takav je život. Najbitnije je da smo prošli, da je hrvatski narod sretan, da se raduje. Ovo je pobjeda za naše ljude – nastavlja Subašić.
Koja je vaša formula uspjeha pri izvođenju jedanaesteraca?
– Ma uvijek isto. Imam neki svoj instinkt. Čekao sam ih do kraja… Upalilo je. Dobro je ispalo, ali kod penala nikad ne znaš. Može se dogoditi da ne obraniš nijedan i ideš kući – kaže Danijel.
Biste li i vi pucali da je raspucavanje nastavljeno?
– Pa naravno! Pa ja na malom nogometu za moje ekipe pucam sve penale, ha-ha. Da je trebalo, ne mi bio nikakav problem – kaže Subašić i još jednom evocira utakmicu života:
– Bilo je teže od očekivanog, to je bila utakmica na mišiće, ali Danci igraju takav nogomet. Duge lopte, aut i Eriksen ako što napravi. Treba biti realan, nismo bili na razini naših igara u skupini, a bilo je i jako sparno, ali borili smo se muški. Najvažnije je da smo prošli tu prvu stepenicu, nadam se da će to biti onaj klik. Kroz glavu mi je prolazio Portugal kad smo primili onaj gol na kraju… Molio sam Boga, rekao sam: “molim te, nagradi nas!” Jer, zaslužili smo, radimo, odričemo se… Eto, bilo je na kraju i malo sreće. Hrvatska ide dalje!
U četvrtfinalu nas čeka Rusija, iznenađenje prvenstva, k tome još i domaćin.
– Sigurno će nas ova pobjeda ojačati. U četvrtfinalu smo, to je najbitnije. Utakmicom protiv Rusije kupujemo još dvije utakmice. Ako Bog da – kaže Danijel.
Nitko ne dolazi u Soči
Hoće li u Soči doći netko od vaših iz Zadra?
– Ni slučajno, bolje da su kući dok pobjeđujemo, ha-ha – zaključio je Danijel Subašić, vratar koji je imao burnu karijeru, koja je u 15. godini u startu gotovo bila prekinuta. Malo je poznata crtica iz njegove biografije da je nakon juniorskoga staža u Zadru bio poslan na kaljenje u osječki Metalac, u kojemu je proveo pola godine.
– Došao je k nama na posudbu kao mlad, neiskusan, ali talentiran vratar. Živio je na stadionu, bio je omiljen u svlačionici, prava dobričina, ljudina! Danijel se dobro sjeća svojih osječkih dana, premda kod nas nije bio prvi vratar. Bio je pričuva iskusnijemu Bubalu – kazao nam je predsjednik osječkog kluba Boro Ivković.
Danijel Subašić za Hrvatsku je skupio 41 nastup, a u 24 nije primio pogodak. U nacionalnom dresu prima 0,54 pogotka po utakmici. Za Hrvatsku je rekorder po minutaži bez primljenoga pogotka (592 minute, drugi Pletikosa 485). Zanimljivost je da Suba nikada u profesionalnoj karijeri nije izveo kazneni udarac, ali je zato svojedobno pokazao kako izvrsno izvodi – slobodnjake. Prije šest godina, poput najveći svjetskih desetki, u dresu Monaca prebacio je živio zid drugoligaša Boulognea i majstorski zatresao mrežu.
I još nešto: Fifina stranica zabilježila je kako su našem Subi u Monacu pričuve bila dvojica finalista Svjetskog prvenstva: Nizozemac Stekelenburg i Argentinac Romero. Naš Suba, naš ponos!