Bila je to jedna luda nogometna nedjelja. Dan euforije, Zrinjskog, njegovih navijača, dan kada je grad na Neretvi opjevao svoj novi, peti naslov prvaka. Euforija je krenula već tjedan prije utakmice, mobilizacija koja je krenula spontano na društvenim mrežama bila je do sada neviđena.
Nevjerojatna euforija
Nema tko nije s komadićem bijelog papira i prigodnom porukom na njemu pozivao na utakmicu u 17 sati. Nema ni mjesta u bijelom svijetu odakle nije stigla podrška za Mostarce. Stvorila se nevjerojatna euforija. Od ranijh jutarnjih sati navijači plemića su se krenuli “zagrijavati” u mostarskim baštama. “Prebirala” se tamo uz kavicu taktika, tko će igrat lijevog, a tko desnog beka, sticao se dojam kako se puno ljudi razumije u nogomet. Neki su užurbano tražili, tetu, baku, djeda da im pripaze klince dok bude trajala utakmica, jer valjalo je tada biti na stadionu. Par sati prije utakmice Ultrasi su napravili korteo mostarsskim ulicama. Teško je ocijeniti koliko ih je u tom trenutkku bilo, ali bila je to jedna od masovnijih povorki koju je ova navijačka skupina organizirala kroz grad. Sve to je pumpalo atmosferu pred utakmicu, pa ukoliko je netko i bio neodlučan treba li krenuti na stadion, nakon sve te buke se spakovao i krenuo pod Bijeli brijeg. Još je pola sata prije same utamice na tribinama već bilo 3 - 4 tisuće gledatelja, a oni koji malo bolje poznaju ovaj grad i njegove sportske običaje zna kako se tu na utakmice dolazi s barem pet minuta zakašnjenja. Vrijeme je bilo vruće, pravo ljetno, ali to brojnim navijačima nije smetalo da gromoglasno pozdrave svoje ljubimce. Njihovo je zagrijavanje ovaj put pratilo više gledatelja nego na nekim derbijima u ovoj sezoni. S prvim sučevim zviždukom gledatelji su podigli bijele papire, ozračje je bilo na vrhuncu, publika se raspametila. Mala je svečanost održana prije same utakmice. Ultrasi svake godine dodjeljuju trofej Filip Šunjić Pipa za nogometaša Zrinjski koji je svojim igrom ii zalaganjem, ali i ponašanjem zavrijedio njihovo poštovanje. Ove godine taj je prestižni trofej pripao Slobodanu Jakovljeviću. Igraču koji je inače “hladan k’o špricer” ova je nagrada izvukla osmijeh na lice.
U 8. minuti Zrinjski je imao prvu priliku, ali je poveo u 11. minuti preko Bilbiije. Ubacio je Filipović a pred golom je najsnalažljiiviji bio Bilbija koji je loptu proslijedio u mrežu. Nastupilo je oduševljenje domaćih navijača, koji su tijekom cijele ove utakmice pjesmama i skandiranjem bordili svoje ljubimce. Filipović je opasno zaprijetio u 18. minuti, dok je minutu kasnije nakon odlične akcije do gola mogao Mešanović, ali je njegov šut glavom s otišao preko gola.
I ponovno Bilbija
Vruće vrijeme je učinilo svoje. Zaprijetila je Sloboda u 33. minuti preko Hairlahovića, ali bez učinka. Zrinjski je poveo sa 2:0 u 42. minuti. Sve je na sredini “zakuhao” Mešanović, dobro je otvorio napad i dao loptu na bok. Nakon toga su opet dobro kombinirali Filipović i Bilbija koji je zaabio još jedan pogodak. Rezultat se u prvom dijelu više nije mijenjao. U 53. minuti je Bilbija mogao zabiti i treći gol na ubačaj Lučića, ali je glavom s par metara promašio. Zabio je zato Mešanović. On i Bilbija su kombinirali, a Mešanović je raspalio po lopti i zabio lijep pogodak sa 20-ak metara. Imao je Zrinjski još prilika, po koju je imala i Sloboda, ali se rezultat više nije mijenjao.
Zadnji sučev zvižduk označio je trans na stadionu HŠK Zrinjski. Nogometaši su pritrčali jedni drugima, svojoj klupi i počelo je neviđeno slavlje. Peti naslov biio je i više nego dobra prilika za slavlje koje je potrajalo do duboko u noć.