Sapunica oko pronalaženja ključnog protivnika za Filipa Hrgovića i prijelomnicu njegove karijere se nastavlja. Nakon Kubanca Luisa Ortiza ponudu da se s njim bori za status prvog izazivača IBF-ova svjetskog prvaka Usika odbio je i Novozelanđanin Joseph Parker.
Kako nas je izvijestio Hrgovićev promotor Nisse Sauerland, Ortiz je to odbio jer je u pobjedi nad Martinom ozlijedio šaku, a Parker jer se želi boriti s Ruizom, a ne s Hrvatom koji ga je još 2010. pobijedio u finalu juniorskog SP-a.
I Parker odbio Hrgovića, tko još?
Ono što bi se sada trebalo dogoditi trećerangiranom Parkeru, prema pravilniku IBF-a, jest da bi trebao ispasti iz deset prvorangiranih, ako liječnički ne potvrdi ozljedu lakta na koju se vadi. A to bi trebalo snaći i svakog sljedećeg koji se ogluši na "pismo namjere" IBF-a u vezi s izazivačkim "eliminatorom".
A sljedeći je na njihovoj rang-listi nitko drugi doli Anthony Joshua, koji će, zacijelo, također odbiti borbu s Hrgovićem, ne zato što u toj borbi ne može Bog zna što zaraditi, nego zato što detronizirani prvak sanjari o što žurnijem povratku na prijestolje.
Nakon Joshue na IBF-ovoj rang-listi su finalisti Olimpijskih igra u Riju (2016.), olimpijski pobjednik Francuz Tony Yoka te srebrni Britanac Joe Joyce. A obojica su Hrgovićevi dužnici. Naime, Francuz je Hrgovića pobijedio u olimpijskom polufinalu, a Joyce u jednoj od borbi Svjetske boksačke lige, predvorja profi-boksa.
No već sada se postavlja pitanje ima li smisla i njima nuditi tu borbu, jer velika je vjerojatnost da će je i oni odbiti. Borbu od Hrgovića obojica mogu izgubiti, a velik novac ne mogu zaraditi. Upravo zato iz Wasserman Boxinga najavljuju da će, kad ga svi odbijaju, od IBF-a tražiti da Hrgu izravno proglase prvim izazivačem.
Očito je da profesionalni oblik tzv. plemenite vještine malo toga u sebi ima plemenitoga, a posebice to nije način funkcioniranja. Jer, riječ je o organiziranom kaosu u kojem najbolje prolaze oni koji iza sebe imaju najjače promotorske kuće, bez kojih, da ste ne znam kako dobri, do vrha ne možete.
A o tom svojevrsnom kaosu govori i Hrgovićeva situacija. Jer, u svakom drugom sportu sportaša bi zaboljelo da ga netko administrativno izbaci iz "top 10" osim u profi-boksu. Jer, ako ih spomenuti IBF i izbaci iz najbolje rangirane desetorke, postoje još tri svjetske organizacije (WBC, IBF, WBO) koje imaju svoje rang-liste na kojima se oni mogu skrasiti. A te organizacije lijepo žive od pristojbi, jer za svaku borbu za njihov pojas morate im platiti pristojbu pa je o nesuvisloj situaciji da postoje četiri svjetska prvaka u istoj kategoriji kritički govorio i umirovljeni velikan Floyd Mayweather.
Znate li neki drugi sport koji ima četiri svjetska saveza? Probajte zamisliti na što bi sličio današnji tenis da ima četiri organizacije poput ATP-a i da svaka od njih ima svog prvaka. Ili kako bi izgledala atletika s četiri različita svjetska prvaka u sprintu na 100 metara?
A to što je u velikoj većini sportova neprihvatljivo, u profesionalnom boksu je "prirodno" stanje. Jer što je više organizacija, to je više borbi koje se etiketiraju s "championship fight", to je više pojaseva prvaka, to je više je TV prijenosa, sudačkih taksi, više svega pa tako i generiranog novca. A s obzirom na to da svaka od organizacija ima 17 kategorija (WBC ubacuje još jednu) i isto toliko prvaka, računica je jasna koliko je to borbi za naslov i različitih prvaka. Dakako, u nekima od njih prvaci se preklapaju, a samo u dvije kategorije (od 17) istovjetni su prvaci u svim organizacijama.
A takvo što ne može se dogoditi u amaterskom boksu, u kojem je samo jedan svjetski prvak po kategoriji. A i sve je puno jasnije jer vaš vam ždrijeb sve govori o preprekama koje trebate prijeći do samog svjetskog vrha. Za razliku od profi-boksa u kojem puno toga ovisi o pregovaračkim sposobnostima i financijskim mogućnostima vaših promotora. I koliko ste vi kao borac marketinški zanimljivi.
Kako je Joshua iščezao s lista?
Trenutačna situacija u teškoj kategoriji jest takva da je Oleksandar Usik, čovjek koji je svrgnuo Joshuu, vlasnik pojaseva triju organizacija (WBA, IBF, WBO), dok je onaj WBC-ov u vitrini Tysona Furyja. A kad bi se pak njih dvojica sučelila, što će biti jako teško dogovoriti, onda bismo u teškoj kategoriji, nakon Lennoxa Lewisa, prvi put dobili "undisputed" prvaka. No status neosporenog prvaka teško je održiv jer svaka od organizacija ima svog izazivača pa se, prije ili kasnije, šampion mora odreći nekog od pojasa da bi slijedio svoj biznis-plan.
Inače, vrhunac nelogičnosti po tim listama situacija je donedavnog prvaka Joshue, koji je jedno vrijeme držao naslov po organizacijama WBA, IBF i WBO. Naime, Joshua je tek peti izazivač po WBA-u i IBF-u, ali uopće ga nema među 15 najboljih po WBO-u i WBC-u. Pa koji to zdrav sportski razum može prihvatiti kao logično stanje!?