Mediji u Italiji, prije svega crkveni, prenijeli su ovih dana vapaj profesionalnog odbojkaša Davida Saitta koji je uputio otvoreno pismo papi Franji u kojemu traži njegovu pomoć kako bi se odgodila utakmica njegove momčadi planirana na blagdan Božića.
Već dugo nije nikakva novost kako je sport nadišao granice nadmetanja i zabave te kako je postao izuzetno unosan posao oko kojega se vrte velike količine novca. Reklame, marketing, televizijska prava dio su igre u kojoj mnogi vide svoj „dio kolača“ za što većom zaradom. Osim što se većina sportskih nadmetanja održava vikendom, u posljednje vrijeme mnogi pokušavaju kopirati britanski Boxing day koji ima tradiciju dugu više od 150 godina, a koja se ogleda u odigravanju nogometnih mečeva najboljih engleskih momčadi drugoga dana Božića i na Novu godinu. Prepune tribine sportskih borilišta opravdavaju financijsku korist ovih događaja, ali rijetko kada se govori o samim protagonistima-sportašima koji su te dane prisiljeni biti na „radnom mjestu“ umjesto provoditi vrijeme sa svojom obitelji. Istini za volju, većina njih ima itekako unosne financijske ugovore, običnom čovjeku teško i zamislive brojke za zaraditi, te se stoga rijetki bune. No, da i među sportašima ima istinskih vjernika kojima je Božić važniji od utakmice, kojima je obitelj važnija od zabavljanja publike pokazuje primjer odbojkaša Davida Saitta, igrača Ravenne koja se natječe u talijanskoj prvoj ligi, piše Nedjelja.ba.
Samo Papa može pomoći
Odbojkaška utakmica Serie A između momčadi Trenta i Ravenne prema rasporedu trebala bi se igrati u poslijepodnevnim satima na sam Božić i jedina je koja predviđena za taj dan. Upravo je to bio povod Saittu za pisanje otvorenog pisma papi Franji u kojemu traži njegovu pomoć kako bi se ovaj meč odgodio, a odbojkaš mogao provesti vrijeme sa svojom ženom i malom kćerkom.
U vrlo emotivnom pismu ovaj praktični vjernik upoznaje svekoliku javnost kako ima 32. godine, da je četiri godine u kršćanskom braku sa suprugom Nicolettom s kojom ima osmomjesečnu kći Noemi te kako kaže dva dječaka u nebu jer su umrli po rođenju. Posebno je zanimljiva priča kako su se današnji supružnici Saitta upoznali za vrijeme Svjetskog dana mladih u Rio de Jaineru 2013. te da su nakon toga kao novovjenčani par sudjelovali i na istom događaju u Krakowu tri godine poslije.
Obraćajući se javnosti odbojkaš navodi kako je pokušao rješenje pronaći i sa čelnim ljudima Saveza te da je predložio da se utakmica odigra dan prije, no odgovor koji je dobio glasio je otprilike: „Samo ako Papa nazove. Samo u tom slučaju bi se utakmica igrala 24. prosinca u 16 h!“
Dežurni katolik
Zatim navodi kako je u početku želio odustati od daljnjih akcija jer umoran od toga da uvijek bude „dežurni katolik“, kako ga doživljava okolina. „Bilo bi mnogo lakše pustiti to i ne izlagati se jer izlaganje sebe je neugodno i vodi u progon. Upravo sam se mislio predati ideji odustajanja, ali tijekom euharistije prije nekoliko dana rekao sam da to dugujem sebi, svojoj supruzi i prije svega svojoj kćeri Noemi da izvršim ovu mirnu i zakonitu stvar“, navodi Davide dodajući kako želi Badnjak i Božić provesti zajedno sa svojom obitelji.
Tražeći pomoć od Svetoga Oca profesionalni odbojkaš ističe: „To je krik katolika koji je u ovom društvu usmjerenom na dekristijanizaciju vrlo često jedini 'glas koji viče u pustinji'. Vjerujem da naš sport, koji je oduvijek bio nositelj važnih sportskih i životnih vrijednosti, može žrtvovati minimum svoje spektakularnosti kako bi učinio prostor Isusu koji ulazi u naš život i pružio mogućnost onima koji poput mene osjećaju potrebu proslaviti ga. Jer Božić, poput Uskrsa (također će se igrati 12. travnja), su dani u kojima se cijeli moj život kao čovjeka i kršćanina vrti.“
Na kraju je unaprijed zahvalio Papi poručivši kako uvijek moli za njega i njegov pontifikat te mu zaželio čestit Božić.
Za sada nije poznato je li pismo vidio papa Franjo, no ne bi bilo veliko iznenađenje ako Sveti Otac pokuša ljepšim učiniti Božić obitelji Saitta. No, zasigurno je ovaj javni istup profesionalnog sportaša krik koji i drugim profesionalcima može biti ohrabrenje na odvažno svjedočenje vjere te isticanje neprolaznih vrijednosti poput obiteljskog života uslijed sveprisutnog konzumerizma.