Treću godinu zaredom Zrinjski je osvojio naslov prvaka, drugi put po sustavu “redoviti dio prvenstva od 22 kola te doigravanje u Ligi za prvaka i Ligi za ostanak od 10 kola”.
Pričekati s procjenama
O podizanju kvalitete teško se može govoriti (ali ni sporiti je). Valjda treba sačekati još godinu – dvije za ocjenu. Premda, jedan tv komentator reče neku večer da “ligu treba skratiti na 10 klubova i tako joj dići vrijednost”. Tko zna, možda je čovjek u pravu. Ne samo zbog broja klubova, što bi “iznjedrilo” četiri kruga igranja sustavom “svatko protiv svakoga” (36 kola). Zrinjski je prvak bez bilo kakvih “repova”. Mostarci su statistički najbolji: najviše pobjeda (21), najmanje poraza (5), najviše postignutih golova (58), najviše osvojenih bodova u gostima (30)... Opet drugi Željezničar može se žaliti jedino na sebe. Na suce (kao lani), činjenicu da je “ratovao” na dvije bojišnice (prvenstvo, Kup), lošu sreću itd., s Grbavice nemaju pravo kukati. Imali su sve u svojim rukama... Treće je Sarajevo puno osciliralo, usput ratovalo s vlastitim navijačima te od svih kandidata za naslov nanizalo najviše poraza kući (4). Pred kraj jeseni, Široki je vodio na ljestvici, slovio kao prvi kandidat za naslov, a onda se “sasuo” nizom loših rezultata (Željezničar 1:2, Borac 1:2, Radnik, 0:1, Krupa 1:1)... Ipak, u proljeće je ušao s realnim izgledima za naslov, ali u Ligi za prvaka igrao je preslabo (bez pobjede u gostima!). O sucima, “kalvariji” s ozljedama, “gomili” golova primljenih u zadnjim minutama itd. da ne govorimo. Ipak, “velika četvorica” u odnosu na ostale ipak “strše” kvalitetom te su opet na vrhu i svi će u Europu, kao i prošle godine. Radnik je peti, što je najbolje mjesto koje su Bijeljinci osvojili od kada se natječu u Premijer ligi. Krupa je šesta, posljednja u Ligi za prvaka (mjesto slabije nego lani). Krupa je “ispuhala” u završnici, pa u Kupu i prvenstvu izgubila 6 puta uzastopno. Ipak, Krupa je kroz sezonu ostvarila tri, za naše prilike, velika transfera (Koljić, Jašarević, Vukotić) s 1,5 milijun prihoda! Za mali klub to je jedinstveni financijski pothvat. U Ligi za ostanak “prvak” je Gošk. Gabeljani su (uz ostalo) nanizali 5 pobjeda u 5 posljednjih kola, od toga 3 u gostima. Činilo se dugo da će u ovoj ligi “naslov” osvojiti Mladost, ali je klub iz kakanjskog predgrađa Doboj imao očajnu završnicu. Mnogi kažu da je razlog pada Mladosti smjena trenera Mulalića, a nasljednik Šabić mu nije “imao vremena” prilagoditi se. Borac je razočarao. Možda bi razočaranje bilo manje, da na početku sezone iz Banje Luke nisu “u valovima” stizale izjave o borbi za vrh. Ali tijekom sezone, redali su se porazi, financijski problemi (i tužbe) bivših igrača, smjene trenera pa je na kraju uspjeh što klub nije ispao. Sve što smo rekli za Borac, vrijedi i za Slobodu. Dugovi su kilometarski, a to je u Tuzli “tradicija duga 100 godina”. Vitez je ispao još jesenas. Što reći? Najbolje ništa. Vitezu ostaje malo se pribrati i tražiti “novi početak”.
Tužna priča Čelika
Čelik je priča, slična banjalučkoj i tuzlanskoj, ali tužnija. Zeničani su se lani izvukli, ove godine ipak ne. Kampanjski način rada napokon se osvetio. Nisu pomogli (navodno) bogati turski sponzori i novi vlasnici, promjene trenera, kupovine igrača. Čelik je bio jedan od članova Premijer lige od kada ona postoji, a nakon što je ispao, ostali su Zrinjski, Željezničar, Široki i Sarajevo...