Nogomet u BiH u ratnim i poratnim godinama dugo je “glavinjao” pod patronatom tri nacionalna saveza (NS BiH, NS Herceg – Bosne i FS RS), pa se - više zahvaljujući “guranju” od strane međunarodne zajednice, nego vlastitom voljom ipak ujedinio. Dvije se sezone igrala “krnja” Premijer liga s bošnjačkim i hrvatskim klubovima, a od 2002/03. krenula zajednička Premijer liga. Savezom je upravljalo tročlano Predsjedništvo i heterogeni Izvršni odbor.
Liga s 12 klubova
NS BiH i NS Herceg Bosne ujedinili su se u Federalni savez, a “druga komponenta” saveza i dalje je ostao FS RS. Osim Premijer lige ostala su natjecanja do danas “začahurena” u razne entitetske lige. Kada je prije četiri godine promijenjen Statut NS BiH i izabran predsjednik Dino Begić te novi Izvršni odbor s 4 - godišnjim mandatom, najavljena je i reorganizacija natjecanja. Donijeta je odluka o smanjenju glomazne Premijer lige, koja se 14 sezona igrala sa 16 klubova. Prihvaćen je model lige sa 12 klubova, te doigravanjem u Ligi za prvaka i Ligi za ostanak. Čelnici saveza i klubova, ugledni stručnjaci, mediji i javnost bili su jednoglasni: novi će sustav natjecanja podignuti kvalitetu igara, unaprijediti infrastrukturu, povećati financijsku moć klubova, poboljšati suđenje, “izbaciti” niz novih igrača na tržište (i kandidata za reprezentaciju), te povećati broj gledatelja... Prognoziralo se još puno “naj”, ali za sada od svega nema ništa. Dakle, kvalitetniji nogomet nije primijećen, financijsko stanje loše je kao i ranije, infrastrukturalnih poboljšanja za sada nema, vika na suce i suđenje sve je glasnija, kvalitetni igrači za koje bi se otimali bogati inozemni klubovi nisu uočeni. Gledatelji? Oni su najbolji “barometar” za procjenu boljeg nogometa. Tribine su sve praznije, tako da u nekim kolima prosjek gledatelja po utakmici jedva prelazi 1000 znatiželjnika. Sarajevo i Željezničar imaju nešto više publike na Koševu i Grbavici, ali te su brojke kilometrima daleko od predratnih vremena, pa i dalje od posjeta od prije 10 –12 godina. Bivši rekorder po broju gledatelja Čelik, na Bilinu polju jedva pogleda par stotina njegovih pristaša, jer navijači ga bojkotiraju. Čak ni prvak Zrinjski ili lanjski “hit sezone” Sloboda ne mogu se hvaliti gužvom na mjestima gdje prodaju ulaznice. Olimpic pak gleda više od 200 gledatelja samo kada na Otoci gostuju gradski rivali. Jaki sponzori, domaće i strane mecene bježe od ulaganja u klubove, jer ne mogu izvući bilo kakvu korist. Mogu izvući samo štetu, jer zakoni u BiH su za ulagače destimulativni. Azmir je Husić digao ruke od Slobode, Nijaz Gracić razočaran napustio Olimpik, a čini se i da bogati Malezijac Vincent Tan gubi zanimanje za Sarajevo. Da nije, zar bi ostavke podnijeli čelnici Sarajeva Dino Selimović i Edin Kusturica (ranije je sidro digao Abdulah Ibraković). Nema više s Koševa “cvrkutanja” o dolasku zvučnih pojačanja. Na Grbavici također kriza rukovođenja (ostavku dao predsjednik Skupštine Ervin Pešo, a navodno će odstupiti još neki čelnici). No, u Željezničaru krizu kriju galamom oko gradnje istočne tribine. Raspjevani navijači Čelika napravili su vatromet nakon što se (konačno) sastala Skupština, usvojila Statut, izabrala predsjednika kluba (Selvedin Šatorović). Ali, Čelik će se teško spasiti ispadanja, blagajna je prazna, dugovi za bh prilike katastrofalni. Kriza rukovođenja dugo drma Pecaru. Daj Bože da nakon Izborne skupštine (12. siječnja) zasija sunce, jer niz pokušaja izbora nasljednika Mije Jelića nije dao ploda.
Razlozi
Razlozi krize su (ipak) financijske prirode, iako klub trenutačno nema dugova. Sloboda je nakon odlaska gazde Husića u velikim neprilikama (financijskim), iako stižu optimistične izjave od njezinih čelnika. Metalleghe je u problemima jer mora igrati u Travniku, a izgledi da u Jajcu izgradi stadion su nikakvi (problemi s vlasništvom Mračaja). Radnik možda opet izbori Europu, ali neće igrati u Bijeljini, jer stadion mu je bez izgleda za izboriti licenciju. Krupa i Mladost za sada su mirni. Braća Ilić drže Krupu stabilnom, ali ne zaboravimo da je savez progledao klubu kod dodjele licencije, dopustivši joj igranje na “plastici”. Mecena Mladosti Mensur Mušija, pomaže klubu i financijski i gradnjom infrastrukture. U tijeku je gradnja krova nad tribinom, a uskoro će stadion dobiti i reflektore. Radnik pak nema novca za izboriti licenciju za Uefine kupove (ako izbori Europu). Samo je prvak Zrinjski (naoko) stabilan i čvrst, jer i Bijeli brijeg vapi za infrastrukturalnim zahvatima.•
Ni nepopravljivi optimisti ne kriju razočaranje zbog slabih rezultata na svim poljima aktualnog nogometnog prvenstva. Loše igre, loši travnjaci, slabo suđenje, mali broj pogodaka, izostanak komfora na stadionima i ostalo tjeraju publiku od premijerligaškog nogometa. Ali, optimisti su ipak optimisti, pa govore o boljim danima već nakon 22. kola, kada se prvenstvo nastavlja igranjem Lige za prvaka i Lige za ostanak. Bit će više derbija, utakmice će dobiti na važnosti (prvih 6 borit će se i za Europu), a mogla bi biti uzbudljiva i borba za golo preživljavanje. Iako, u ovoj ligi ni žestoke pristaše Čelika i Olimpika (koji takvih pristaša ni nema) teško mogu očekivati “makac” s dvaju posljednjih mjesta.