Zlatan Ibrahimović danas je jedan od najslavnijh i najbogatijih nogometaša na svijetu, no imao je puno skromnije početke, a život mu je obilježila i jedna velika tragedija.
Otac mu je musliman iz BiH, majka katolkinja iz Hrvatske, dok je on rođen u Švedskoj. Odrastao je u predgrađu Malmoa, kvartu u kojem je svoj dom pronašlo puno imigranata.
Majka mu je radila kao čistačica i po 14 sati dnevno, a otac je bio domar. Razvod se dogodio kad je Zlatan imao samo dvije godine, a odlukom socijalnih radnika, on je dodijeljen majci, a njegova sestra Sanela ocu, piše Story.
Kako nije mogao bez sestre, počeo je živjeti s ocem, no ona je na kraju dodijeljena majci. Život s ocem nije bio nimalo lak, jer je imao problema s alkoholom, zbog čega ponekad nisu imali ništa u hladnjaku, no upravo mu je otac platio nogometni kamp onda kada nije imao za stanarinu i nikad nije slušao one koji su tvrdili da mu sin neće uspjeti.
– Nitko nije vjerovao u moj uspjeh. Svi su me ogovarali, ponižavali, nazivali pogrdnim imenima. Mislili su da ću propasti jer imam dug jezik. Ja sam svejedno sanjao i eto me ovdje. A gdje su oni koji su me blatili? Sada mogu pojesti svoje riječi, to je moj najveći trofej, poručio je jednom prilikom Zlatan.
KRADLJIVAC BICIKALA
Zbog teške životne situacije Zlatan je u djetinjstvu često vrijeme provodio na ulici gdje su ga druga djeca nerijetko zadirkivala što je znalo rezultirati brojnim tučnjavama, a priznao je i da je često krao bicikle.
– Razvaljivao sam katance, bio sam pravi ekspert za to. Bum-bum i bicikl bi bio moj. Bio sam kradljivac bicikala, to je bio moj prvi posao. Počelo je nevino, ali ponekad bi stvar izmaknula kontroli. Jednom sam, sav u crnom, u stilu Ramba, uzeo velika kliješta i ukrao vojni bicikl. To mi je donosilo uzbuđenje. Uživao sam. Da budem iskren, više se radilo o adrenalinu nego o biciklima, pisao je Zlatan u svojoj autobiografiji.
Njegov su život obilježila i lijepa i ružna iskustva, a jedno od najgorih iskustava za nogometaša bila je smrt njegova brata Sapka. Zlatan je teško podnio bratovu smrt, budući da je bio jako vezan za njega, i nikad nije prebolio tu bolnu tragediju.
Sapko Ibrahimović preminuo je 2014. u 41. godini, nakon duge bolesti o kojoj se u javnosti nije puno znalo.
Zlatan se preminulog brata prisjetio i u govoru kad je iste godine osvojio titulu igrača godine u Švedskoj.
– Još živim svoj dječački san kad je riječ o nogometu. Sve ove nagrade koje sam dobio dokazuju da sam napravio nešto dobro i da sam dobar u onome što radim. No, ovo je zasjenjeno onim što se dogodilo Klasu i Pontusu. Imao sam brata koji je preminuo u sličnim okolnostima. Postoji život, osim ovog nogometnog, koji je puno važniji. Neka počivaju u miru, rekao je Ibrahimović tom prilikom. Igrači koje je spomenuo su Klas Ingesson koji je preminuo od raka, te Pontus Segerström koji je imao tumor na mozgu.