Hrvatskoj javnosti malo je poznato da je Bosiljka Mladić, supruga ratnog zločinca Ratka Mladića, 1947. godine rođena u Hrvatskoj, točnije u selu Okrugljači, kilometar udaljenom od rijeke Drave i državne granice s Mađarskom te 20-ak kilometara udaljenom od Virovitice. Selo je smješteno baš na zamišljenoj zapadnoj granici velike Srbije Karlobag – Karlovac – Virovitica koja je bila jedan od ciljeva velikosrpske politike potkraj prošlog stoljeća.
Spašavao djevojčicu
Obiteljska kuća Bosiljkinih roditelja Petra i Jovane Jegdić nalazi se u pokrajnjoj ulici, koju su nekad nazivali Sovjetskaja, na kućnom broju 111. Zarasla je u korov i drveće, a posljednji njezin stanovnik bio je Bosiljkin brat Radomir Lale, koji je, kako kažu mještani, kada se vidjelo da će biti rata, otišao u susjednu Mađarsku te potom u Beograd gdje i danas živi s bratom Boškom.
Bosiljka je bila treće od devetero djece koje su u Okrugljači imali supružnici Jegdić. Najstariji sin Branko umro je davne 1938. godine kada su mu bile samo dvije godine, drugi sin Bogdan izgubio je život u NOB-u u 19. godini života, a Boško, Darinka, Bosiljka, Vukašin, Čedomir i Radomir žive u Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj. Miroslav je preminuo prije nekoliko godina u susjednom selu, a njegova djeca danas obrađuju 10 jutara zemlje koja je ostala nakon smrti djeda im i bake, Petra i Jovane. O Ratku Mladiću rođaci ne žele govoriti.
– Petar i Jovana Jegdić bili su pošteni i vrijedni ljudi koji su, kao i mi svi u selu, teško živjeli od rada na zemlji i od stoke. Kada je najstarija sestra Darinka otišla i udala se u Makedoniji, za njom je otišla i Bosiljka. Poslije se, 1966. godine, udala za tadašnjeg oficira JNA Ratka Mladića. Dok su im roditelji bili živi, 70-ih i 80-ih, Bosiljka i Ratko Mladić te sin Darko i kći Ana često su dolazili u Okrugljaču na godišnji odmor.
Dok bi Ratko kartao s mještanima na obali, djeca su se kupala u Dravi. Jednom je desetogodišnja djevojčica Vera skočila u rijeku i počela se utapati pa su pozvali Ratka Mladića u pomoć. Skočio je u Dravu i dugo plivao i ronio tražeći Veru, ali ju je rijeka odnijela – prisjeća se susjed Živislav Stojadinović, koji živi stotinjak metara od ruševne kuće obitelji Jegdić.
– Petar je jako volio Jovanu, a kada je ona od bolesti umrla 1984. u 74. godini života, samo pola godine poslije, vjerojatno od tuge, preminuo je i Petar. Pokopani su u grobnici u Okrugljači, a djeca su im podigla lijep spomenik. I poslije toga Bosiljka je nekoliko puta dolazila u selo bratu Radivoju, ali mnogo rjeđe nego prije – kaže Milosava Stojadinović.
Cvijeće na grobu
Da su Jegdići bili vrijedna obitelj, vidi se po kući, štaglju, štali i čardaku koje su imali u dvorištu. Prazna kuća Bosiljkinih roditelja tijekom Domovinskog rata ni na koji način nije oštećena, a najbliži rođaci odnijeli su iz nje sve što je bilo vrijedno. Mještani se prisjećaju da je Ratko i osamdesetih godina bio prgav i prepotentan te da je uvijek u društvu vodio glavnu riječ. Seljaci su ga slušali i rijetko bi se tko usudio proturječiti mu jer bi na svako drugačije mišljenje imao spreman odgovor.
– Znao je s društvom zaći i u gostionicu, popiti po koju, ali se za njega ne može reći da se opijao i lumpao. I kada je bio u civilu, bez uniforme, bio je vojnik partije koji je tvrdokorno branio sve što su SKJ i tadašnji maršal jugoslavenske vojske Josip Broz Tito poručivali narodima propale Jugoslavije – kaže N. S. (60) koji je s Mladićem znao provoditi dane kada je boravio u Okrugljači.
– Bosiljkin brat Čedomir, koji živi u Zagrebu, ponekad dođe na grob svojih roditelja i braće, položi cvijeće i obiđe kuću.
No nitko drugi godinama ne dolazi. Sve je zaraslo i pusto – žali se susjeda Ljubica Bajović koja se zbog bolesti i starosti teško prisjeća djevojaštva koje je provodila s nekadašnjom susjedom Bosiljkom Jegdić-Mladić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr