Odluči li se hrvatska Vlada za politički rulet oko osporavanja ugovora o granici koji su 1999. godine potpisali predsjednici Franjo Tuđman i Alija Iizetbegović, pali bi u vodu višegodišnji napori i rad stručnih timova te se otvorila Pandorina kutija moguće prijepornih graničnih pitanja. A njih nije mali broj i dva povjerenstva riješila su ih, doznajemo, uz brojne ustupke jedine ili druge strane u okviru paket-rješenja.
Kostajnica
Prije svega, to je pitanje granice više stotina kilometara rijeke Save i njezina plovnog dijela koji nije izlazio u javnost, nego je ostao dijelom pregovora stručnih povjerenstava dviju država koje su okončale dio posla prije potpisa 1999. godine te su nastavili pregovarati sve do 2005. godine oko prijepornih pitanja. Druga izmjenu na kojoj inzistiraju vlasti u RS-u je pitanje rijeke Une. Po podacima pregovarača koji su bili uključeni u ranije pregovore, vrlo teški razgovori vođeni su, ne samo o granici kod Kostajnice, posebice važnog povijesnog dijela obitelji Zrinski, nego i gotovo cijeloga graničnog toka rijeke Une od mjesta Ivanjske.
Pelješki most
Utvrđena granica na tome dijelu od Ivanjske do Kostajnice duga je stotinjak kilometara. No, iako je srpska strana u BiH prigovarala, na kraju formalno nije dostavljena nota oko protivljenja utvrđivanju dijela granice, kao što je to Vlada RH primjerice 2005. godine dostavila oko pitanja razgraničenja kod Neuma. Pitanje granice kod Neuma dodatno se zakompliciralo zbog bošnjačkog problematiziranja izgradnje Pelješkoga mosta i izlaska na otvoreno more. No, jedini i stvarni razlog zašto vladajuća koalicija u Zagrebu ne želi ići korak naprijed s ratifikacijom ugovora je proglašavanje izdajničkom Vladu koja bi pristala na prodaju svoga teritorija zbog ranije pogreške dijela hrvatskog pregovaračkog tima oko granice kod Neuma.
Mi iz Bos. Samca neznamo kako je stanje granice na Savi. Ovo pitamo iz razloga sto neznamo do kojeg dijela Save smijemo pecati-ribu loviti.