Srušen mit o Thompsonu: od Čavoglava do USKOK-a

Bila je ratna devedeset druga, kad je, najprije tiho u eteru lokalnih radijskih postaja, a onda sve glasnije, uz poklič 'Za dom – spremni!', cijela Hrvatska saznala za Čavoglave – seoce u Dalmatinskoj zagori što ga je opjevao neki tip s dugom 'ricastom' kosom i s puškomitraljezom – zahvaljujući pjesmi istoimenog Thompsona. Tada još nije znao da je upravo tih dana otpočeo jedan mit koji će svoj vrhunac dosegnuti točno deset godina poslije, kada će na Poljudu zavitlati mačem pred 40 tisuća duša.

Vrijeme radnje bilo je idealno: siječanjski izbori 2000. godine i odlazak HDZ-a vratili su ga na tron, čemu su uvelike pridonijeli nastupi na mitinzima ekstremnih nacionalista i izjave poput one u Rogoznici: "J.... mater Račanu i svakome tko je glasao za njega!" 
Između dva za Marka Perkovića iznimno važna događaja Thompson je podosta poradio na imidžu pa su mu u ustima zasjale porculanske navlake, kosu je skratio na pristojnu dužinu, oženio se Danijelom Martinović, ukrasio medaljonom sv. Benedikta, ali sljedba, ona braniteljska, ostala je ista: obespravljena, osiromašena i ratom trajno uznemirena, što će u Thompsonu vidjeti možda i posljednju neukaljanu ikonu koja u ratu i miru veliča naše najveće vrijednosti poput vjere u Boga i ljubavi prema obitelji i domovini. Jer u dragovoljcu iz Čavoglava svatko je od njih mogao prepoznati sebe, ali tek su rijetki, poput njega, imali privilegij govoriti kroz pjesmu.

Čežnja za ocem
Rođen u listopadu 1966. od majke Marije i oca Ante, djetinjstvo je proveo u rodnom selu, većinom u čežnji za ocem gastarbajterom kojega je rijetko viđao – tek za Božić i Uskrs. Završio je srednju školu za ugostitelja, a s početkom Domovinskog rata pridružio se Zboru narodne garde. U jednoj ruci puška, u drugoj gitara, inspiracije posvud uokolo, i tada nastaje hit s porukom četnicima koji nikada neće u Čavoglave. I nisu. Ali branitelji, fanovi, političari poštovatelji... jesu, sve do dana današnjeg, jer su pučke svečanosti svake godine u povodu obljetnice Oluje i Dana pobjede uvrstile Čavoglave na koncertnu kartu Hrvatske: samo zahvaljujući spomenu Thompsonova imena ondje se u jednom danu okupi i nekoliko stotina tisuća duša.

I tko zna bi li ga itko krivo i pogledao da na "masovkama" poput spomenute, ali i brojnih drugih, nije primijećeno ustaško znakovlje, što će godinama poslije izazivati prijepore i kontroverzije.

Članstvo u HSP-u
O tome je dugo šutio, pa tek povremeno progovorio, ali kroz svoj menadžment, koji će takve pojave na njegovim koncertima proglašavati propustom policije, a ne organizatora. Istini za volju, Thompson svoje sljedbenike nikada nije pozvao na isticanje ustaškog znakovlja, ali ostaje gorka činjenica da se od toga nikada nije ni ogradio, a kamoli svojim fanovima zabranio. Na novinarsko pitanje tek je odgovorio da, "koliko mu je poznato, to zakonom nije zabranjeno te ne želi odlučivati što netko drugi smije, a što ne." Kada su 2003. mediji došli u posjed snimki nekih "ranijih radova" na kojima je navodno zdušno zapjevao pjesmu "Jasenovac i Gradiška Stara" koja slavi ustaške zločine, shvatio je da je voda došla do grla pa je cijelu stvar i osobno zanijekao. Ponajviše zahvaljujući pritisku medija, međutim, jedna po jedna institucija u zemlji i svijetu polako se počela ograđivati od glazbe Marka Perkovića Thompsona koji će sve manje biti glazbenikom, a sve više fenomenom.

U međuvremenu se i politički aktivirao u HSP-u, pa im usto i skladao himnu "Lijepo li je Hrvat biti", sve dok se 2005. nije pročulo da se razišao s čelnikom Antom Đapićem jer je odbio – pjevati na predizbornim skupovima HSP-a?!

"Zahuktaloj medijskoj mašineriji" također će se pripisivati cijeli niz otkazanih koncerata i idućih godina: već 2007. židovska zajednica u BiH zatražit će zabranu koncerta u Sarajevu, baš kao i po Americi, a vrata mu je zatvorila i pulska Arena.

Istodobno, sreća mu se osmjehnula u privatnom životu, kada je na koncertu u Kanadi upoznao današnju suprugu Sandru, koja će mu poslije roditi petero djece. No, nakon prvog braka s popularnom pjevačicom koji je skrivao i po cijenu fizičkog obračuna s fotoreporterima, gorčina nije ostala samo njegova. Hrvatski puk ostao je u čudu kada se ispostavilo da je Thompson, za razliku od drugih, od Crkve uspio ishoditi poništenje braka, što se odobrava u iznimno rijetkim slučajevima. A da su mu svi "grijesi" oprošteni pokazat će i vijest da je pjevača na audijenciju u jesen 2009. primio i sam Sveti Otac Benedikt XVI.

Svoje životne nazore opjevao je i ovako: "Domoljublje prozvali fašizam, tako brane njihov komunizam. Nek' se čuje, nek' se zna, nek' vijori zastava, neka nitko ne dira u moj mali dio svemira..." Prema svemu sudeći, netko će ipak dirnuti u "njegov mali dio svemira". Bit će to institucije pravne države za koju se čestito borio, nekoć davno u Hrvatskoj.

Preuzeto sa www.vecernji.hr