Demagog i demagogija spadaju među pojmove koji se najviše koriste u političkom životu i javnom govoru uopće. Demagog dolazi od grčke riječi demagogos - vođa naroda, pukovođa. U antici demagog bio je obično govornik koji je nastupao kao predstavnik narodnog raspoloženja.
Među poznatijim demagozima u antičko doba bio je i Periklo. Danas demagogom zovu osobu iz javnog života, osobito političara, koji vještom retorikom, smislom za senzacionalno obraćanje te prividnim dokazima, sijanjem iluzija i sličnim vještinama, koristeći psihologiju širokih slojeva, usmjerava javno mnijenje sebi, stranci ili određenom pokretu u korist.
Demagogija je metoda kojom se služi demagog, a u suvremenom političkom životu demagogija znači politiku utemeljenu na korištenju emotivnih i iracionalnih metoda u cilju pridobivanja masa onih kojima se nastoji vladati. Radi se često o laskanju, podilaženju, lažnim obećanjima širim slojevima društva, a najčešće u pitanju su neizvedivi programi, s ciljem zadržavanja privilegija i vlasti. Aristotel je demagogiju smatrao nečistim i iskvarenim oblikom vladavine, pomoću kojeg se uspostavlja vlast nižih slojeva, na čelu s demagozima. Prošla su tisućljeća, a demagogija i demagozi i dalje prolaze.