Bosanskohercegovačkom političkom scenom često sijevne i Damoklov mač. Damoklo je bio slatkorječivi dvorjanin Dionizija ml. koji je u 4. stoljeće prije Krista vladao Sirakuzom na Siciliji. Po predaji Damoklo bi pretjerano hvalio sreću i moć svoga vladara te zavidio tom tiraninu. Često bi mu rekao:
“Ah, ti najsretniji stvore na svijetu!“ To je Dioniziju dozlogrdilo pa ga je jedne prigode posadio na svoje mjesto u blagovaonici, kako bi obični dvorjanin osjetio čar vladanja. Slugama je zapovjedio da se prema Damoklu ponašaju kao prema pravom vladaru, prirede mu veliku gozbu uz pjesmu, ples i najbolja vina. Damoklo je podigao vrč da nazdravi, a onda je iznenada primijetio kako mu iznad glave visi veliki oštri mač, obješen o samo jednog konjskoj dlaci. U tom trenutku prisjelo mu je jelo, nisu ga više zanimali raskoš, pjesma, ples, izgubio je volju za vladarevo mjesto i više nije zavidio svom gospodaru. Dao je znak glazbenicima da prestanu sa svirkom, nije se usudio napraviti ni jedan nagli pokret u strahu da se mač ne bi zanjihao i tako puknula tanka konjska dlaka. Tiho je napuštao dvoranu, a na njezinom kraju sjedio je Dionizije koji mu je objasnio kako iznad njegove glava stalno visi taj mač, a konjsku dlaku uvijek netko može prekinuti. Pojasnio mu je kako vladar mora prihvatiti opasnost koja vreba, kako svaka vlast donosi kušnju. Izraz Damoklov mač označava nesigurnost koju donosi velika vlast, stalnu prijetnju, opasnost koja neprestano vreba.