Što znači... Imanentno

Mnogo toga imanentno je samo BiH. Država dvaju entiteta za tri konstitutivna naroda jedinstvena je po mnogo čemu, imanentna je sama sebi. Prema rječnicima imanentno je nešto što je sadržano u biti neke pojave, a ne potječe od nekog djelovanja izvana, već iz same naravi nečega, nešto što je urođeno, unutarnje, koje je u samoj tvari i u njezinoj naravi, svojstveno nekome ili nečemu. Imanentan je onaj koji je sadržan u samoj pojavi i koji je ne prelazi te ostaje njome ograničen, ono što se nalazi unutar jednog područja. Imanentnost je svojstvo onoga što je imanentno, a suprotno od imanentnog je transcendentno.

Pojam dolazi od latinske riječi immanens, a znači neodvojiv, bitan, odnosno immanere, što znači ostati unutra. U filozofiji imanentno je ono što ostaje u području mogućeg i zbiljskog mišljenja, iskušavanja.

Za Platona ideje samo sudjeluju u stvarima i nisu im imanentne, a za Aristotela one su upravo njihova bitna odredba. Spinoza smatra da je Bog imanentni uzrok svijeta. U skolastici imanentnost je vrlo važna, a Kant smatra da prirođeni oblici mišljenja, kategorije, dopuštaju samo imanentnu primjenu. Puno toga imanentno je samo Bosni i Hercegovini, a ima nešto što je imanentno gotovo svima uređenim državama demokratskog svijeta, a nije imanentno i BiH. Možda zato što nekima sve što je imanentno dosezima parlamentarne demokracije nije – imanentno. Pa imamo ovo što imamo, a ima nešto imanentno u tome što nemamo.