Svako malo u Bosni i Hercegovini pojavi se neka objekcija, često iz objektivnih razloga, a nekad iz sasvim subjektivnih pobuda. Prema Velikom rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića, objekcija je posjedovanje ili izlaganje suprotnog mišljenja, neslaganje; izraženo nezadovoljstvo zbog kakvog postupka, događaja, greške i slično. Po ovom rječniku objekcija je i prigovor, zamjerka, prijekor. U Hrvatskoj općoj enciklopediji kratko i jasno stoji da je objekcija prigovor, zamjerka, prijekor, primjedba, napomena.
No, prema Novom rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, objekcija je i ukor, opaska, ali i zaprjeka, preprjeka, smetnja. Na bh. političkoj sceni sva značenja pojma objekcija imaju mnoštvo primjera, a joj više od toga je onoga što i nije baš primjereno. Postoji i pojam objektacija, a prema Anić-Goldsteinovom Rječniku stranih riječi znači predbaciti, iznijeti.
Pojam dolazi od latinske riječi obicere, a znači staviti ispred, prigovoriti, predbaciti. Objekt je predmet koji sačinjava dio vanjskog materijalnog svijeta, predmet spoznaje i djelatnosti subjekta, pojava što postoji nezavisno od naše svijesti. Prema Klaiću objekt je predmet, stvar, svrha, cilj, zadatak, a objektivan je predmetan, stvaran, istinski… U prenesenom smislu objektivan je nepristran, neutralan, neosoban, stvaran, bez predrasuda, pravedan, suprotan od subjektivnog. U bosanskohercegovačkoj javnoj sceni previše je onih koji nisu objektivni pa je zbog toga previše i objekcija! Ali i - objeda!
Vukoja pojašnjava
Što znači... Objekcija
Pojam dolazi od latinske riječi obicere, a znači staviti ispred, prigovoriti, predbaciti