Na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni mnoštvo je protagonista raznih političkih opcija. U antičkoj drami protagonist je bio prvi, glavni glumac. Grčka riječ protagonistes može se prevesti kao prvi borac, prvi natjecatelj. Hrvatska opća enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža naglašava kako je u najstarijim tragedijama pisac ujedno režirao i glumio. U 5. stoljeću prije Krista sve uloge tumačio je jedan glumac amater, služeći se maskama. Eshil je uveo drugog glumca - deuteragonista, a Sofoklo trećega – tritagonista. U Ateni su u narodnoj skupštini ždrijebom birani koreg (kor), njegov pjesnik i protagonist. Tako je pjesnikov i koregov uspjeh zavisio o protagonistu i obratno. Povijest se često ponavlja, a još češće poigra sa sadašnjošću.
Prema Velikom rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića protagonist je glumac, nosilac glavne uloge, nosilac radnje u književnom djelu, glavni junak u romanu ili drami. Slično stoji i u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku. U retoričkom smislu protagonist je pokretač zbivanja, projekata i slično. No, protagonist je i začetnik i inicijator. Prema nekim rječnicima protagonist u prenesenom smislu ujedno je i prvi borac, prvoborac (!), vođa, glavni pobornik, glavna ličnost, glavni pokretač, prvak, onaj koji se najsnažnije zalaže za neku ideju, pokret ili teoriju. Politička drama u Bosni i Hercegovini ima previše protagonista. Jer i neki statisti hoće biti protagonisti pa sve skupa zna djelovati - tragikomično!