Na političkom polju u BiH vode se “rovovske bitke“ između političkih struktura i pojedinaca, dok salonski političari djeluju iz pozadine.
Prema Novom rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, salonski političar je čovjek koji se bavi politikom samo u salonu, u društvu, koji besplodno „bistri“ politiku, a s narodnom nema veze. E, takvi na bh. javnoj sceni niču kao gljive (kojih ima i otrovnih) poslije kiše. Mnogi politikantski mutikaše “bistre“ politiku, nastojeći profitirati u mutnom. Često salonske rasprave između salonskih političara završe – salonskim remijem. A salonski remi dogovoreni je neodlučni ishod šahovske partije između dvojice jednakih šahista.
U Velikom rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića stoji da je salon soba za dnevni boravak i primanje gostiju, dvorana za izlaganje i prodaju umjetnina. U prenesenom smislu salonski je onaj koji se zadovoljava salonskim razgovorima i ne izlaže se iskušenjima, opasnostima, naporima. Prema Klaiću, salon može biti i naziv političkih i umjetničkih kružoka, a veže se za finoću, otmjenost. Postoje umjetnički saloni (Zagrebački salon), saloni za dame, modni saloni, salonska kola (salon-vagoni), salonska glazba, salonski orkestri. Salonka je cipela za večernje prilike.
Pojam dolazi iz francuskog i talijanskog: salone je uvećanica od sala – dvorana. Bosanskohercegovački salonski političari često ni sami ne znaju što hoće, ali znaju to lijepo reći. U umjesto da s riječi pređu na djela, prijeđu na - jela!