Svaki peti muškarac 
testiran u BiH nije biološki otac djeteta

Podaci Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu pokazuju da iz godine u godinu raste broj zahtjeva za utvrđivanje očinstva. Prema njihovoj evidenciji, a na osnovi dosadašnjih rezultata, svako peto testirano očinstvo je negativno, odnosno svaki peti testirani muškarac nije biološki otac svog djeteta. Inače, Laboratorij za forenzičnu genetiku u ovom institutu godišnje uradi od 100 do 150 testova, što po osnovi privatnih potraživanja, a što po sudskim nalozima.

Podnose i očevi i majke

Širok je dijapazon podnositelja zahtjeva. Nekada su to majke, nekada očevi koji provjeravaju biološko očinstvo, a nekada muškarci koji misle da su očevi, a nekada su to i roditelji potencijalnih očeva. Nema pravila i stereotipa – navode iz Instituta. Na testiranje dolaze radnici, nezaposleni, profesori, poznati i nepoznati, a za sve važi da je njihova anonimnost zajamčena. Javljaju se ljudi privatno ili preko suda, a na odgovor se čeka od sedam do 10 radnih dana. Željko Karan, ravnatelj Zavoda za sudsku medicinu RS-a, izjavio je da su za godinu uradili 108 analiza spornih očinstava. - Zahtjeve podnose muškarci, ali i žene, koje hoće dokazati da je neki muškarac otac njihova djeteta iz raznoraznih pobuda, da se udaju ili dobiju alimentaciju. No, nas u osnovi ne zanima što je u pozadini toga. Znači, sve kombinacije su u opciji po sudskom rješenju ili privatno - objašnjava Karan. Imali su i četiri utvrđivanja postmortalnog očinstva, ali i vrlo ružnih utvrđivanja očinstva u sklopu kaznenih postupaka (spolni odnos s nemoćnom osobom, incest i sl.). - U posljednje vrijeme sve više ljudi raspituje se za anonimno slanje uzoraka za utvrđivanje očinstva. Vjerojatno na taj način uzorke dostavljaju poznatije osobe, koje neće da prođu kroz bazu podataka - tvrdi Karan.

Mnogo je bizarnih slučajeva

Sociolozi objašnjavaju da pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva u većini slučajeva, kada su djeca već odraslija, nepovoljno utječe na njihovu psihu, jer se dijete već naviknulo i formiralo svoj stav o ocu. Stoga svaka provjera i sumnja djeluje frustrirajuće na dijete. Reakcije su različite i one se mogu manifestirati kroz lošiji odnos prema majci, neprihvaćanje biološkog oca, a neka djeca mogu i sve prihvatiti te imati dobar odnos s “prethodnim” ocem. Pretpostavka je da su devojčice nešto osjetljivije i teže prihvaćaju “novonastalu” situaciju. Mnogo je tu i bizarnih slučajeva kao što je čovjek ostavio ženu i novorođenče u rodilištu, pa je tražio da se utvrdi očinstvo jer, ako se ispostavi da dijete nije njegovo, neće ih pustiti u kuću. Upečatljiv je i primjer čovjeka koji živi u braku više godina, ima troje djece, a onda je DNK analizom utvrđeno da nisu njegova, i mnogi drugi.