Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo i Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva i Uzdanica organizirali su komemoraciju uz 39. obljetnicu stradanja članova skupine Fenix. Programom je predviđen posjet spomenicima Iliji Lovriću i Vejsili Keškiću u Rumbocima, zatim posjet rodnom mjestu Ilije Glavaša, a sveta misa služit će se danas u Skopaljskoj Gračanici u crkvi Srca Marijina. Isto tako, u Prozoru će biti prikazan dokumentarni film o skupini Fenix u Domu kulture.
Ujedno je to i premijera ovog filma za koji vlada veliki interes, iz razloga što će po prvi put o događajima svjedočiti ljudi koji su zaslužni za otkrivanje dokumenata, kako stranih obavještajnih službi, tako i onih zloglasne Udbe. Kako je o samoj akciji „Fenix“ do sada objavljen veliki broj dokumenata, svjedočenja, kao i činjenica o kojima se malo znalo, Večernjak objavljuje najdramatičnije trenutke uoči i nakon strijeljanja Đure Horvata, Vejsila Keškića i Mirka Vlasnovića.
Počelo je u 00.05 sati
Naime, spomenuta trojica osuđena na smrt uputila su žalbe i Predsjedništvu SFRJ koje je o njima raspravljalo 5. ožujka 1973. godine. Žalbe Horvata, Keškića i Vlasnovića su odbijene, dok je prihvaćena žalba tada maloljetnog Ludviga Pavlovića te je njegova kazna smrti preinačena u zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina. Đuro Horvat, Vejsil Keškić i Mirko Vlasnović strijeljani su 17. ožujka 1973. godine. U zapisniku o izvršenju smrtne kazne opisan je cjelokupan ritual strijeljanja, onakav kakav se provodio u SFRJ, čak i uz apsurdne činjenice da presude Vojnog suda, koji je sudio civilima, a uz to i građanima s dvojnim državljanstvom, izvršavaju pripadnici civilne policije. U zapisniku sastavljenom 17. ožujka 1973. godine o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem navodi se kako je ritual strijeljanja započeo u 00.05 sati. Prethodno je imenovana i komisija pred kojom će pripadnici tadašnje milicije izvršiti smrtnu kaznu nad osuđenim. Komisiju su činili: Velimir Maljukanović, suda Okružnog suda u Sarajevu, Meho Muratbegović, okružni javni tužitelj iz Sarajeva, dr. Milenko Gligorić, liječnik iz Vojne bolnice Sarajevo, Perica Savić, zamjenik upravnika vojnog zatvora u Sarajevu, te Relja Vuksić, daktilograf.
Šutjeli pri strijeljanju
Prije početka rada komisije, starješina grupe pripadnika milicije raportirao je Velimiru Maljukanoviću da je grupa spremna izvršiti zadaću. Prvi koji je poveden na strijeljanje bio je Đuro Horvat. On je iz vojnog zatvora, koji je danas pretvoren u Sud BiH, automobilom uz pratnju prevezen do Rakovice, mjesta egzekucije. U zapisniku se navodi da je Horvat tijekom odvođenja, vezanja za drvo i vezanja marame na oči, samo šutio.
Streljačkim vodom je zapovijedao Ahmet Pilić. Strijeljanje Đure Horvata izvršila je grupa od osmorice pripadnika milicije. Polovina grupe bila je opskrbljena s bojevnim streljivom, a raspored pušaka izvršen je tako da se nije znalo koji je pripadnik milicije dobio bojevno streljivo. Strijeljanje je izvršeno iz jednog plotuna s tim što je starješina grupe ispalio još po jedan metak u Horvata. Na kraju zapisnika navodi se da je Đuro Horvat pri samom činu strijeljanja šutio.
Čin strijeljanja dogodio se u 00.40 sati u Rakovici, nakon što je vojni liječnik dr. Gligorić konstatirao da je nastupila smrt, tijelo Đure Horvata položeno je u sanduk i odmah izvršen i pogreb na mjestu izvršenja kazne.
Prikrivanje tragova
Nakon strijeljanja Horvata, komisija se vratila u vojni zatvor i na isti način kao kod Đure Horvata utvrđivala identitet Vejsila Keškića. I Keškić je na isti način automobilom koji je imao i pratnju odvezen u Rakovicu. No, i Keškić je, kako se navodi u zapisniku, prilikom vezivanja za drvo i stavljanja poveza preko očiju, šutio. Keškić je strijeljan u 01.40 te je odmah pokopan na mjestu izvršenja kazne. Nakon strijeljanja Vejsila Keškića, komisija se vratila u vojni zatvor i na isti način postupila i u slučaju Mirka Vlasnovića. Pri izlasku iz zatvora Vlasnović je rekao „zdravo“ jednom oficiru JNA koji se tu zatekao.
Vlasnović je sve vrijeme šutio, ali izlazeći iz automobila i idući prema mjestu izvršenja kazne, Vlasnović je nekoliko puta izustio „jao, moja majko“. Vlasnović je strijeljan točno u 02.15 sati u Rakovici. Kakve li ironije, nakon svega sastavljen je zapisnik o pokopu u kojem se navodi kako je sve riješeno za dva i pol sata. Mjesto izvršenja smrtne kazne Rakovica bilo je dobro osigurano, a prilikom izvršenja kazni nije bilo incidenata.
Tijela su pokopana jedno pored drugog. Sve grobnice su dobro zatrpane i očišćene tako da nema tragova izvršenju smrtne kazne i pokapanja tijela, navodi se u zapisniku o pokopu. Na pokopu su bili predsjednik komisije Velimir Maljukanović i zapisničar Relja Vuksić.