Više je političkih stranaka koje sebe nazivaju probosanskim, ili se pak predstavljaju kao da zastupaju interese svih građana ili svih regija. To, međutim, nije slučaj niti s jednom danas poznatom političkom strankom i sve su, uz to što su dominantno nacionalne, čak i gotovo regionalizirane, a njihov je utjecaj krajnje ograničen. Jedina je razlika u odnosu na biračku javnost na koje ove stranke računaju. Niti jedna od bošnjačkih stranaka, pa čak niti u sredinama gdje su se nastojale mobilizirati na osnovi krajnje tragičnih i bolnih iskustava u Srebrenici nisu ostvarili dobre rezultate.
Izolirani slučajevi
Kada se pak pogleda stanje u drugim općinama Republike Srpske, od Trebinja do Bijeljine, ili pak prema Prijedoru i u zapadnim dijelovima ovoga entiteta, u što spadaju Mrkonjić Grad ili Šipovo, bošnjačke stranke SDA, SDP ili SBiH nemaju gotovo nikakav utjecaj. U Hercegovini bi se s pravom moglo reći kako, uz iznimke Konjica i Jablanice, taj prostor ne postoji za SDA i da su ga svjesno napustili koncentrirajući se na područja u središnjoj Bosni, Sarajevu, Tuzli i zapadnoj Bosni gdje mogu izvući najveći broj glasova. Zbog toga se dogodilo da u odnosu na četiri godine ranije SDA izgubi dva vijećnička mandata u Stocu gdje su imali najveću potporu.
Ova stranka ni ne pomišlja otvoriti podružnice u Neumu, Širokom Brijegu, Čitluku kako bi promovirala ideje nacionalne države BiH o kojima govori. Dapače, na ovome se primjeru vidi kako je floskula o probosanskim snagama samo nova matrica za zbunjivanje birača, ali i međunarodnih dužnosnika i diplomata. Kada su, pak, u pitanju ključne hrvatske političke stranke, jedino povlačenje dogodilo se s područja u Republici Srpskoj, jednako kao i bošnjačkih stranaka. Istodobno, ove stranke su, gledajući prostorno BiH, jedine pravilno raspoređene od Save do Neuma. Dva HDZ-a su najutjecajnije stranke koje drže apsolutnu vlast u općinama u Posavskoj županiji, Žepču, Usori, najvećem broju općinskih vijeća središnje Bosne. Ove stranke su dobile i sva načelnička mjesta, kao i većinu u općinskim vijećima u Hercegbosanskoj županiji gdje su se čak uspjele usuglasiti oko jednog kandidata za načelnika Tomislavgrada, što im pak nije pošlo za rukom u središnjoj Bosni gdje je hrvatska pozicija bila očigledno ugrožena. Identično je stanje u općinama Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije u kojima su praktično manje stranke dovedene na razinu nestanka.
Hrvati najrasprostranjeniji
Veći utjecaj od ‘probosanskih’ snaga imaju i stranke iz Republike Srpske. Uz apsolutnu dominaciju na cijelom teritoriju, ove stranke su odavno i formalno preuzele vlast u dijelu federalnih općina Drvaru, Grahovu i Glamoču. Razlika između triju nacionalnih političkih blokova stranaka ogleda se samo u tome što su Hrvati najmalobrojniji narod, dok pak bošnjačke stranke računaju na četiri puta brojniju biračku bazu. No, gledajući prostorno BiH to je apsolutno nesrazmjerno utjecaju pojedinih političkih stranaka. Hrvatske stranke imaju daleko veći utjecaj ako se ima na umu cijela BiH, nego što je to slučaj s bošnjačkim strankama. Čak i kada se analizira pozicija ‘građanskih’ stranaka, onda je također vidljivo da je njihov domet krajnje ograničen i praktično samo omeđen na dominantni narod na pojedinom teritoriju. Ovakvo stanje pogoduje nastavku zadržavanja monopola sadašnjih političkih struktura i to isključivo na obilježenom nacionalnom teritoriju, nikako na teritoriji cijele BiH.