Alemku Markotić šira hrvatska javnost do prije mjesec dana gotovo da nije poznavala. Tek će se s pojavom koronavirusa otkriti da se iza članice Nacionalnog kriznog stožera smirena nastupa krije vrhunska liječnica i znanstvenica s impresivnom karijerom. Ta samozatajna specijalistica infektologije, koja ravna zagrebačkom Klinikom za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević" i upravo čini sve da Hrvatska suzbije epidemiju misterioznog virusa COVID-19, umirila je i osvojila građanstvo već svojim prvim javnim nastupom. I postala jedno od najomiljenijih lica u ratu protiv korone.
Članica suradnica 8 godina
Kompetentnost, profesionalnost i stručnost priznaju joj i kolege, koji su njezina znanstvena istraživanja nagradili s čak sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada. Međutim, unatoč svemu tomu, hrvatski akademici nedavno su odbili prijedlog da profesorica Markotić postane redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i stekne titulu akademkinje! O čemu je riječ?
Doktorica Markotić već je osam godina članica suradnica HAZU, a za prestižnu titulu akademkinje kandidirao ju je akademik Dragan Dekaris u prosincu 2019. godine. Osim nje, jedine žene, na listi kandidata za nove redovite članove Razreda za medicinske znanosti našlo se još sedam liječnika: Boris Brkljačić, Miro Jakovljević, Bojan Jelaković, Željko Kaštelan, Krešimir Rotim, Željko Sutlić i Siniša Volarević. Ukupno osmero kandidata, a spomenuti Razred, koji inače čini 16 akademkinja i akademika, imao je pravo na izbor samo triju novih članova.
Na izbornoj sjednici - koja je održana u veljači ove godine, u jeku priprema za rat protiv virusa koji je već harao Kinom, odnosno neposredno uoči osnivanja Nacionalnog kriznog stožera - okupilo se 15 od 16 akademika. Nakon tajnog glasanja ispostavilo se da su dovoljan broj glasova (najmanje devet) dobila samo dvojica liječnika s Rebra - Bojan Jelaković i Željko Kaštelan. Oni su time izabrani za kandidate za redovite članove Razreda, a akademici će postati odlukom Skupštine HAZU, koja u pravilu samo potvrđuje odluke svojih razreda. Doktorica Markotić osvojila je pet glasova te je, zajedno s kolegama Borisom Brkljačićem i Sinišom Volarevićem, ušla u drugi krug glasanja, u neizvjesnu „bitku" za preostalo treće mjesto u Razredu. No nijedno od njih troje nije osvojilo potrebnih devet glasova.
Štoviše, profesorica Markotić dobila je taj put samo četiri glasa. Time je treće mjesto ostalo nepopunjeno, a sljedeći izbor novih redovitih članova Razreda za medicinske znanosti dogodit će se tek za dvije godine. Treće mjesto ostalo prazno Zašto nije izabrana doktorica Markotić, nenametljiva žena koja je trideset godina živjela i školovala se u multikulturalnoj i multinacionalnoj Bosni i Hercegovini, u kojoj je prošla i ratne strahote? Zbog čega ta profesorica posvećena svome poslu nije poželjna u HAZU te još nema pravo na naziv „akademik"?
Prema Akademijinim kriterijima, „za redovitog člana može biti izabran znanstvenik ili umjetnik, državljanin Republike Hrvatske, čiji su rezultati i dometi na polju znanosti ili umjetnosti po svojoj visokoj vrijednosti općepriznati". Znači li to da njezini rezultati i dometi nisu općepriznati? Da njezini znanstveni članci u uglednim međunarodnim časopisima kao što su Nature medicine i The Lancet nisu odraz izvrsnosti?
Poznavatelji prilika u Akademiji kažu nam da razlozi njezina odbijanja nemaju veze s njezinom stručnošću, nego s odnosima u liječničkim krugovima te - s lobiranjem. Dakle, s vještinama koje profesorica Markotić u svojoj bogatoj karijeri nije uspjela svladati. Osim profesionalnih, u njezinu životopisu zapisane su neke sasvim druge vještine: svira pijanino, orgulje, usnu harmoniku, a bavi se i pisanjem i modeliranjem. Od ostalih vještina navela je (uz „smajlić") - preživljavanje u ratnim uvjetima! Kao da je znala s kakvom ćemo pošasti biti suočeni.