– Amerika ima povijest političkih atentata, ali već jako dugo nije zabilježila ovakvu situaciju, još od osamdesetih godina. Naravno da je trenutak prijeloman. U izbornoj utrci koja je sama po sebi već vrlo neobična, vrlo "nabrijana" i snažno polarizirana, sada imamo jednu filmsku situaciju, u negativnom smislu te riječi, dakle vrlo dramatičnu i naelektrificiranu, a koja, na način na koji je završila, otvara širom vrata republikancima i Donaldu Trumpu za šetnju do pobjede – započela je Marijana Grbeša.
Da je Trump u subotu utro put pobjedi, slaže se i Mate Mijić. – Pitanje je, rekao bih, koliko može profitirati u odnosu na ono što već ima, a to će nam reći njegovi daljnji potezi u narednim tjednima. U svom prvom intervjuu navodi da će totalno izmijeniti govor na republikanskoj konvenciji, da želi biti kandidat koji ujedinjuje. Naravno da je odmah na pitanje možete li vi biti kandidat koji ujedinjuje, rekao: "Do neke mjere". Jasno je da je Trump kandidat koji žestoko polarizira već ionako ispolariziranu američku javnosti, ali je pitanje koliko će se zapravo postaviti dobrohotno prema političkoj konkurenciji. On je sam u tom intervjuu rekao da taj jedan dio liberalnog establišmenta koji njega prezire, a nije ni da on njih naročito voli, da su oni zapravo u sukobu, ali po njemu, to bi sad trebalo ovime završiti. Uspije li Trump nametnuti taj narativ da je on svoje obračune završio, barem za ovaj ciklus, i da sada može ići naprijed, mislim da će definitivno profitirati. Rekao bih da je zapravo najveća bitka Donalda Trumpa u narednim mjesecima sa samim sobom. Njegova će politička konkurencija, u ovom kontekstu, teško moći nastaviti brutalne napade na njega kao dosad, uspoređivati ga s Hitlerom i slično. Mislim da mu je put prema pobjedi doista otvoren – stava je Mijić.
No, može li Trump zaista promijeniti svoj narativ i ujediniti Ameriku? – Oni koji vjeruju da je Trump impulzivan, krivo vjeruju. Dosta njegove komunikacije na Twitteru sigurno jest bilo impulzivno, dosad, ali jedan dio njegove komunikacije jako je promišljen, i nije se on toga sjetio, nego je to zapravo rezultat strateškog rada njegovih savjetnika. Isto tako, treba biti svjestan da ono što mi želimo čuti, nije nužno ono što dio njegovih birača želi čuti. Dakle, jedan dio njegovih birača želi da ta retorika i dalje bude polarizirajuća. Jer, u državama koje su uporišta te konzervativne Amerike, poput Teksasa i Floride, otkad je Trump krenuo 2016. sa svojim diskursom, političari, pa i njegovi oponenti na predizborima, gotovo su se natjecali tko će gore, u smislu tko će konzervativnije, radikalnije, čak i apsurdnije istupati u nekim stvarima. I pitanje je, naravno, što želi čuti ta Amerika. Sad postoji moment, kako oni kažu, ujedinjavanja oko zastave, i sigurno je u ovom trenutku to dobar put. No, pitanje je što će se dogoditi za par mjeseci, kada emocije splasnu, što će onda birači htjeti čuti. Mislim da će Trumpov tim jednostavno prilagođavati poruke, na temelju istraživanja koja stalno rade. Apsolutno se slažem, dakle, da u ovom trenutku ta smirena retorika njega stavlja u ulogu heroja. Jer, čovjek se nevjerojatno dobro snašao u toj situaciji i to mu treba priznati, što god mislili o Trumpu. Na kraju krajeva, iznjedrilo je to fotografije koje su u političkom marketingu čista pobjeda. Pitanje je hoće li on ostati na ovoj retorici. No, u ovom trenutku ta retorika otupljuje oštricu njegovih protivnika. On je mučenik, žrtva, bez daljnjega, i tko sada krene oštro na Trumpa, bit će negativac, osobito ako on ide s tom jednom umirujućom retorikom ujedinjavanja. Protiv toga malo tko može nešto reći – ističe Grbeša.
Baš taj filmski moment, nadovezuje se Mijić, gdje se čovjek na kojeg je pokušan atentat diže na noge, podiže šaku i zrak i obraća se šokiranoj publici, izvikujući "Fight! Fight!", a ona mu odgovara "USA! USA!", slika je koja će obilježiti izbore. – Ono što je Trumpu uvijek bio problem jesu određene njegove karakterne osobine, od kojih on ne može sam sebe obraniti, i njegova retorika. Dakle, ja bih rekao nakon višegodišnjeg proučavanja Trumpove politike, da je Trump gotovo pa Bill Clinton 21. stoljeća. Njegove su politike vrlo umjerene. Njegov odnos prema migrantima je retorički bio vrlo žestok. Barack Obama je deportirao puno više ljudi iz Amerike nego Donald Trump. Barack Obama je milijune ilegalnih migranata deportirao, Donald Trump nije. Donaldu Trumpu su prišivali da ima kaveze za djecu na granici, logore za djecu. Istu politiku ima i Joe Biden na granici, jer je to nekakav kontinuitet američke loše i nedovoljno dobre politike na južnoj granici. Ali, nije tu Trump, osim retoričkih, što ih je nazivao sve kriminalcima, silovateljima i slično, puno mijenjao tu politiku na gore. Trumpov zaokret prema Kini je nešto što je u vanjskopolitičkim diplomatskim krugovima u Washingtonu kreirano davno prije Trumpa, da Kina postaje vanjskopolitički protivnik broj jedan. Trump je taj koji je artikulirao tu politiku i napravio u javnosti formalno taj zaokret. Dakle, Trump je vrlo umjeren u vladanju, ali žestok u retorici - prikazuje analitičar Mijić.
No, retorika je, između ostalog, dovela do toga da je američko društvo jedno od najpodjeljenijih na svijetu. Marijana Grbeša ističe kako je sam Trump strašno tome doprinio. – Retorika i jezik su moć. Svojim je jezikom potpalio podjele koje oduvijek postoje u Americi. Amerika je suštinski duboko podijeljeno društvo oduvijek. Međutim, ta politička korektnost, ti njihovi patriotski nacionalni mitovi su zaista nešto što drži Ameriku na okupu. Trump je dio političke korektnosti na prvom mjestu potopio. Dakle, "ja govorim ono što mislim i baš me briga", i tako je zapalio iskru još 2016. Republikanci i demokrati jedni na druge gledaju sve više kao na neprijatelje, sve je manji postotak ljudi koji bi bili sretni da im se dijete oženi ili uda za osobu koja je iz druge stranke, republikanci smatraju demokrate nevjerojatno lijenima, a demokrati gledaju na republikance kao na glupe ljude. Po grafovima se vidi kako to nevjerojatno raste u zadnjih pet, sedam godina, i to je Trumpovo djelo. Nije samo njegovo, naravno, jer na ono što je on zapalio, nakačili su se mediji, i to mediji obje strane. Lijevo liberalni mediji koji su perjanice onog što mi smatramo tradicionalnim novinarstvom, vrlo jasno su se svrstali protiv Trumpa. S druge strane, FOX je megafon Trumpov. Imate, dakle, medije koji otvoreno navijaju – navodi Grbeša.
Ta otvorena mržnja atipična je, dodaje, za Ameriku, a problem je što govorimo o zemlji koja je naoružana do zubi. Možemo li, stoga, strahovati od vala nasilja? Mijić to ne bi isključio. – Naravno da je ovaj napad isključivo odgovornost atentatora. Ne može se to sad pripisati bilo kome drugom, iako neki viđeniji republikanci otvoreno krive demokrate za atentat na Trumpa. Ne mislim da to možemo tek tako preslikati, ali kad vi godinama za nekoga govorite da je Hitler, diktator, da će uništiti demokraciju i sve američke tradicije, činjenica je da će neki luđak koji će možda uzeti oružje u ruke da ga u tome zaustavi, smatrati svoj čin patriotskim djelom. Dakle, što se više taj javni prostor i s jedne i s druge strane zaštićuje porukama mržnje i isključivosti, veća je šansa da će se javiti nekakvi domoljubi koji žele klatno prebaciti na svoju stranu i fizički, dakle nasiljem, pokušati navesti vodu na svoj mlin. Amerika se ciklički vraća u ta razdoblja potpune ludosti. Bilo je sedam atentata na njihove predsjednike, iz europske perspektive to djeluje kao divlji zapad, ali u Americi to, nažalost, nije ništa novo – priča Mijić.
Što se, pak, pitanja oružja tiče, ono je nama, kazala je Grbeša, jako teško razumjeti – u trgovinama doslovno pored soka stoje puške, a metke se može kupiti ubacivanjem novčića u automate. – Međutim, pitanje oružja je za mnoge od njih je pitanje identiteta i zato je to tako teško riješiti. Za jedan drugi dio njih koji su, recimo, demokrati, a imaju cijeli arsenal oružja kod kuće, to je pitanje bazične sigurnosti. Dakle, Amerika nije socijalna država u smislu u kojem su europske države socijalne, i tamo se djeca odgajaju da brinu samo o sebi. Dakle, to je taj mentalitet granice, odnosno branjenja moje granice. Ti ljudi jednostavno smatraju kako je oružje način da zaštite sebe i svoju obitelj, to je njihovo pravo i dio njihova američkog identiteta, To nije stvar javne politike. Za nas je strašno i potpuno iracionalno da se užasni masakri koje su se dogodili u Teksasu i u drugim državama rješavaju daljnjim naoružavanje. Dakle, to je nehumano, neljudski i apsurdno. Ali ako živite u Americi, potpuno razumljivo – naglašava Marijana Grbeša.
Na upit kako će se sada postaviti demokrati i je li moguća čak i zamjena kandidata, analitičari kažu kako je ta politička opcija trenutno stvarno u vrlo nezahvalnoj poziciji. – Demokrati su u teškoj poziciji. I prije ovoga je bila apsurdna situacija, imate kandidata, Trumpa, koji ima brojne optužnice, kao i povijest vrlo problematičnog ponašanja, a zapravo je problem u kampanji Biden, dakle drugi kandidat. Veliko je to zvono za uzbunu. Pričalo se samo o Bidenu posljednjih mjesec dana. Dakle, vi vodite kampanju u kojoj se cijelo vrijeme ispričavate i branite nešto što je neobranjivo pored zdravih očiju. Joe Biden je bio dobar predsjednik, napravio je dosta dobrih stvari, a mislim da će mu presuditi odnos s donatorima, jer donatori su sve u američkim kampanjama. Onog trenutka kad su se donatori počeli povlačiti i buniti, to je u stvari prvi put označilo mogućnost da se ta promjena stvarno dogodi. E, sad ova situacija možda čak mijenja tu perspektivu, i nisam sigurna do kraja koliko ovo što se događa zapravo pojačava ili oslabljuje tu tezu da Bidena treba mijenjati – kaže Grbeša. Što se Kamale Harris tiče, Mijić navodi kako je ona nepopularnija od samog Bidena, i to dosta.
Što ako Trump pobijedi? – Ja vidim najveću opasnost ponovno od retorike. Ako Trump izgubi, mislim da se ni tada, nažalost, polarizacija Amerike neće zaustaviti. Ameriku čeka jedno vrlo zahtjevno razdoblje u svakom pogledu – stava je Grbeša. – Poprilično sam sigurna da će svijet biti ipak nešto mirnije mjesto jer će Amerika projicirati puno veću snagu i odlučnost nego što to projicira sada. Dobar dio svjetskih predatora trenutno smatra da je Amerika slaba i da u konfliktima u koje se uplela nije projicirala neku naročitu snagu. U krajnjoj liniji, imate čovjeka koji se od atentata podigao na noge, podigao šaku i viče "Fight!", s takvim se ne treba zafrkavati, tako da mislim da će svijet, kao i od 2016. do 2020., ipak biti nešto mirnije mjesto jer će Amerika prema vani djelovati puno snažnije – mišljenja je Mijić.