Glavne svjetske agencije objavile su početkom ovog mjeseca, prenoseći veliko znanstveno istraživanje, da se oceani griju puno brže nego se ranije mislilo.
Tu su studiju proveli neki od najvažnijih svjetskih klimatskih stručnjaka, a objavljena je u najprestižnijim znanstvenim časopisima.
S njom postoji samo jedan problem: bila je pogrešna.
Objavljen u časopisu Nature, tekst koji su izradili znanstvenici sa Sveučilišta u San Diegu i Princetona zaključuje da su se temperature oceana podigle 60 posto više nego što su bile aktualne procjene.
Oni su zaključili da bi se čak i najambiciozniji planovi o smanjivanju emisija stakleničkih plinova morali dodatno povećati za 25 posto.
Ubrzo nakon objave te publikacije, neovisni stručnjak za klimu - jedan od onih koji uporno izražava skepsu o tome da ljudsko ponašanje uzrokuje klimatske promjene - uočio je pogrešku u tekstu objavljenom u časopisu Nature.
Znanstvenici priznali pogrešku
"Nakon korekcije (...) rezultati više ne sugeriraju veće povećanje zagrijavanja oceana nego se ranije mislilo", piše Nicolas Lewis u blogu.
"Samo nekoliko sati analize i kalkulacija bilo je dovoljno da se otkriju očito ozbiljne pogreške u računanju", napisao je, naglasivši kako bi bilo važno i da sada mediji isprave zaključke istraživanja koje su naveliko prenosili.
Kada su vidjeli ispravak, i autori studije s njim su se složili i shvatili da su napravili pogrešku.
Iako novi rezultati također sugeriraju da se oceani griju, nove računice daju povećanju temperatura puno širi raspon mogućnosti - od 10 do čak 70 posto.
Taj slučaj naveo je osporavatelje klimatskih promjena da odmah vide teoriju zavjere, tvrdeći da je sve skupa pseudoznanost.
Ali znanstvenici su stali uz autore studije, ukazujući da je proces objave i korekcije upravo način na koji znanstvena istraživanja trebaju funkcionirati.
"Znanost je ljudsko nastojanje i stoga je nesavršena", rekao je Gavin A.Schmidt, direktor u NASA-inom Goddardovom institutu za svemirske znanosti, dodajući da je uvijek važno da se znanstveni rezultati propituju kako bi se u konačnici znalo što čvrsto stoji, a što ne.