Drugi krug lokalnih izbora nije donio iznenađenja u četiri najveća grada. Kako su i prognozirale predizborne ankete, apsolutni je pobjednik zagrebačkih izbora platforma Možemo! i njihov Tomislav Tomašević.
U Splitu je uvjerljivo slavio “centraš” Ivica Puljak, u Rijeci SDPov Marko Filipović, a HDZ je s Ivanom Radićem prvi put odnio vlast u Osijeku. Općenito, HDZ je u drugom izbornom krugu značajno popravio slabašan dojam iz prvog. Stranka je, doduše, izgubila vlast u Šibensko-kninskoj županiji, no vratili su Liku, obranili Vukovarsko-srijemsku županiju, a osvojili Varaždinsku i Bjelovarsko-bilogorsku u kojima do sada nisu bili na vlasti. Poraz je stranka doživjela u Splitu, što, nakon mukotrpnog mandata u koaliciji sa Željkom Kerumom, i nije veliko iznenađenje. No, ono o čemu bi HDZ-ovci trebali razmisliti jest činjenica da su im se u mnogim sredinama u kojima su do sada neprikosnoveno vladali opasno približili nezavisni ili kandidati drugih stranaka koji su ponudili alternativu dugovječnim, isluženim kadrovima. Uz Šibensko-kninsku županiju, primjer je i Dubrovačko-neretvanska, gdje je čelnik Mosta Božo Petrov ostao “kratak” za manje od 2000 glasova za HDZ-ovim Nikolom Dobroslavićem kojega se, očito, zasitio dobar dio birača. Općenito, stranka je puno bolje prošla u sredinama u kojima je ponudila novi, mlađi i nepotrošeni kadar, što je u izbornom programu Večenjeg TV primijetio analitičar Dragan Bagić.
Kazna za uljuljkivanje
– Tamo gdje se uljuljkao, HDZ je i kažnjen. A tamo gdje je zbog konkurencije bio prisiljen mijenjati kadrove i pristup ostvario je jako dobar rezultat – kazao je Bagić, koji smatra da stranka u Dalmaciji nije poljuljana zbog nacionalne politike, nego zbog “zasluga” lokalnih čelnika.
Hoće li HDZ-ovci razumjeti poruke koje su im na ovim lokalnim izborima poslali birači vidjet će se vrlo brzo s obzirom na to da po statutu u idućih pola godine moraju provesti unutarstranačke izbore u svim županijama, gradovima i općinama. Loš dojam iz prvog izbornog kruga jučer je popravio i SDP, čiji su kandidati osvojili Makarsku i Varaždin, a njihov je Danijel Ferić za samo 54 glasa izgubio izbore za istarskog župana od IDS-ova Borisa Miletića. Grbin je najavio da će zbog tako male razlike i velikog broja nevažećih listića tražiti novo prebrojavanje, no IDS bi u svakom slučaju morao razmisliti o promjeni politike koja ih tako dugo drži na vlasti u jedinoj regiji u kojoj imaju biračku potporu. U SDP-u su odahnuli i zbog rezultata njihova Marka Filipovića u Rijeci, gradu u kojem su se, nakon 30 godina SDP-ove vladavine, najglasnije zazivale promjene.
Analitičar Damir Jugo upozorava, međutim, da je ova izborna bitka za SDP bila neizvjesnija od dosadašnjih. – Cijela infrustruktura bila je u rukama Filipovića, dok je Štimac bio bez velike stranke iza sebe. Rijeka je 21 godinu bila utvrda SDP-a. Ovaj put bilo je gusto pa je ovo zapravo fantastičan Štimčev rezultat – kazao je Jugo u Večernjakovu studiju.
Najveći uspjeh na ovim izborima ipak bilježi platforma Možemo!. Relativno nova opcija može se pohvaliti apsolutnom vlašću u glavnom gradu Hrvatske. Pred njima su, međutim, ozbiljni izazovi. Prije svega, visok rezultat ukazuje i na visoka očekivanja birača, koja će teško biti ostvariti u kratkom roku. Da je toga itekako svjestan novi gradonačelnik bilo je jasno iz njegova prvog obraćanja nakon dobivenih izbora. – Molim za strpljenje jer nas čeka velik posao. Promjene pred nama neće biti brze ni jednostavne, ali zajedno možemo ostvariti potencijale ovog grada – rekao je Tomislav Tomašević. Analitičarka Ankica Mamić podsjeća, međutim, kako su se u sličnoj situaciji nakon dobivenih izbora 2000. godine našli SDP i HSLS, od kojih su birači, nakon desetljeća HDZ-ove vladavine, imali velika očekivanja. – Teško se nositi s time – upozorava A. Mamić.
Domovinski pokret i njegov prvi čovjek Miroslav Škoro u Zagrebu su doživjeli poraz. Iako se na prvi pogled čini kako bi Škoro mogao biti zadovoljan već činjenicom da je u prvom izbornom krugu iza sebe ostavio kandidata konkurentskog HDZ-a, a u drugom osvojio respektabilnih 106.300 glasova, pitanje je hoće li ova mlada stranka moći kapitalizirati ove rezultate. Oni su, naime, čitavu kampanju za lokalne izbore otpočetka usmjerili protiv HDZ-a, kojega su prokazivali kao ljubitelje SDSS-a i stranku bližu ljevici nego desnici. Škorina ekipa time se nastojala prikazati kao jedina iskrena opcija od centra nadesno, a priču su dodatno intenzivirali u drugom izbornom krugu u Zagrebu, u kojem su protivnički tabor prokazivali kao Soroseve plaćenike i ljude koji žele ideološki kolonizirati Zagreb. Procijenili su da jedino takvim, referendumskim pristupom mogu mobilizirati dovoljno birača, no rezultati su pokazali kako je birače na desnom centru nemoguće dobiti plašenjem povratkom komunista.
Škorini skroz udesno
S druge strane, Domovinski pokret se ovakvom kampanjom pozicionirao kao izrazito desna opcija, a takve u Hrvatskoj nikada nisu mogle računati na značajniju podršku. Ako su ovakvom kampanjom i uspjeli “naelektrizirati” solidan broj desno orijentiranih birača, teško da će njihov interes moći održati do parlamentarnih izbora, koji su tek za tri godine.
Škorinoj ekipi preostaje još i da se pokušaju približiti Mostu, no tim dvjema opcijama slični aranžmani dosad nisu uspijevali. Što se tiče samog Mosta, oni su u prvom krugu ostvarili solidne rezultate u Rijeci i u nizu županija, među ostalim i u Dubrovačko-neretvanskoj, gdje se njihov predsjednik Božo Petrov natjecao s HDZ-ovim Dobroslavićem i ostvario vrlo dobar, iako ne i pobjednički rezultat u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Iako je Petrov u prilično smirenoj kampanji pokazao da je sazrio u odnosu na razdoblje kada je sudjelovao u vlasti na nacionalnoj razini, njegova je stranka u finišu izborne utrke još jednom pokazala da nema živce za velike igre. Petrovu je, naime, za pobjedu nad Dobroslavićem trebala potpora svih opcija izvan Hrvatske demokratske zajednice zbog čega je prilično teško shvatiti zadnju akciju Nikole Grmoje koji je, samo nekoliko dana prije izbora, platformu Možemo! Javno označio kao “i-phone ljevičare” i “eko-lenjiniste”.