Nitko osim Helmuta Kohla nije u poslijeratnoj Njemačkoj tako dugo bio na vlasti. Danas, u nedjelju, se navršava 15 godina kako je Angela Merkel kao prva žena preuzela kancelarsku funkciju.
Merkel na svojoj poziciji namjerava ostati do kraja mandata sljedeće godine. Nakon toga se “vječita kancelarka”, kako je sama najavila, povlači iz politike.
Apeli Angeli Merkel da još jednom promisli o svojoj odluci da se povuče iz politike postali su glasniji tijekom pandemije koronavirusa kada se Merkel još jednom pokazala kao pragmatična i odlučna političarka koja svoju zemlju uspješno vodi kroz povijesnu krizu. Usprkos porastu novozaraženih posljednjih tjedana, Njemačka je još uvijek među zemljama koje se najuspješnije nose s pandemijom.
Angela Merkel je rođena 1954. u Hamburgu kao Angela Kasner u obitelji protestantskog svećenika koji je obitelj preselio u DDR kako bi pomogao da vjerski život u “zemlji radnika i seljaka” ne zamre u potpunosti. Angela je 1986. nakon studijskih boravka u Rusiji doktorirala fiziku i vodila miran život znanstvenice sve do događaja koji su prethodili padu Berlinskog zida.
Kohlova “Djevojčica”
Njezino pojavljivanje na velikoj političkoj pozornici je tijesno povezano s ujedinjenjem Njemačke kada je kao pripadnica građanskog pokreta Istočne Njemačke i kasnijim ulaskom u Kršćansko-demokratsku uniju (CDU) utrla put karijeri.
Po mnogima ona ne bila moguća bez mentorstva tadašnjeg kancelara i predsjednika CDU-a Helmuta Kohla koji je od samog početka krčio karijerni put svojoj “Maedchen” (“Djevojčici”) kako je Kohl nazivao novopečenu parlamentarnu zastupnicu iz istočnonjemačke provincije.
Kohl je i taj koji ju je 1990., na iznenađenje mnogih, imenovao prvo ministricom obitelji i mladih, a kasnije i okoliša. Unutarstranački uspon je okrunjen preuzimanjem funkcije predsjednice stranke 2000. i brutalnim kidanjem veza s bivšim mentorom Kohlom koji je CDU skandalom oko tajnih donatora odvukao u najdublju krizu u povijesti stranke.
Teško u sjeni kancelarke
Vlast u zemlji Merkel je preuzela 2005. nakon prijevremenih izbora kada je i sastavila prvu od četiriju vlada. Sve odreda koalicijske: tri sa socijaldemokratima i jednu s liberalima. No razumljiv je bio otpor socijaldemokrata prilikom formiranja posljednje koalicije: sve stranke u koaliciji s demokršćanskom Unijom CDU/CSU i s premoćnom Angelom Merkel na čelu vlade su venule u njezinoj sjeni. Koliko god su socijaldemokrati u vladama s Angelom Merkel izborili neke povijesne projekte poput minimalca, na kraju sve zasluge idu Angeli Merkel.
Razumna, pragmatična i nepretenciozna Angela Merkel se mnogima čini kao idealna protuteža alfa-mužjacima kako na domaćem tako i na međunarodnom planu. U povijest će ući njezina otvorena suzdržanost u susretima s političarima poput Silvija Berlusconija ili Donalda Trumpa.
U jednom trenutku časopis Zime ju je čak nazvao “Kancelarkom slobodnog svijeta”. Bilo je to u jeku izbjegličke krize 2015./2016. koja je Merkel oduzela mnogo energije i glasova u korist desničarske Alternative za Njemačku (AfD).
Sudbonosni “Uspjet ćemo!”
I dok jedni smatraju da je dobra njezina odluka da otvori granice za preko milijun izbjeglica poprativši to povijesnom rečenicom “Uspjet ćemo!” drugi smatraju da je to bio početak njezina kraja i jedna od rijetkih pogrešnih procjena u njezinoj, pragmatičnim odlukama obilježenoj, karijeri. Uzalud je kancelarka pokušavala izjavama da će se izbjeglice, jednom kada prođe rat, vratiti kućama. Ova odluka je podijelila naciju što je vidljivo i danas na prosvjedima protiv mjera u borbi protiv pandemije koji su u velikoj mjeri infiltrirani istim onim desnim snagama koje su pokrenule prosvjede protiv kancelarkine izbjegličke politike.
Svoju, za mnoge iznenadnu, odluku o povlačenju iz politike Merkel je i donijela u dramatičnim danima na jesen 2018. kada je CDU prošao katastrofalno na izborima u nekoliko saveznih pokrajina a AfD, upravo na krilima neraspoloženja kancelarkinom izbjegličkom politikom, ostvario rekordne rezultate.