Više od 70 posto proizvodnje bakra, kobalta i litija, minerala ključnih za tranziciju na čistu energiju, moglo bi do 2050. godine biti izloženo značajnom ili većem riziku od suše prema scenariju s visokim emisijama, dok je taj postotak danas manji od 10. Još je gore u proizvodnji hrane: prema scenariju s visokim emisijama, 90 posto svjetske proizvodnje riže moglo bi se suočiti sa značajnim toplinskim stresom do 2050., u usporedbi sa 75 posto danas, kao i više od 50 posto pšenice i 30 posto kukuruza.
Generalno, prema PwC-ovu ovogodišnjem izvješću o klimatskim rizicima za devet ključnih sirovina, više od 70 posto najznačajnijih minerala ključnih za energetsku tranziciju na nultu stopu emisija izloženo je rizicima povezanim s klimatskim poremećajima. U izvješću pod nazivom „Klimatski rizici za devet ključnih vrsta sirovina: Zaštita ljudi i prosperiteta“ analizirano je devet sirovina ključnih za globalno gospodarstvo i njihova izloženost rizicima od suše i toplinskog stresa.
Rizici su svrstani u kategorije značajnog, visokog ili ekstremnog, a rizik od toplinskog stresa kategoriziran je na temelju trajanja izloženosti iznad granica indeksa Wet Bulb Globe Temperature (WBGT) koji pokazuje kombinirani utjecaj temperature i vlage. Rizik od suše kategoriziran je na temelju postotka trajanja izloženosti iznimnoj suši tijekom razdoblja od 20 godina. Izloženost ključnih rudnika i farmi nužnih za proizvodnju ovih devet sirovina procijenjena je u odnosu na sušu i toplinski stres povezan s klimom, uzevši današnju vrijednost kao osnovu te vrijednosti dviju godina u budućnosti: 2035. i 2050. No postoje brojna ograničenja - nisu procijenjene potencijalne promjene u proizvodnji, niti je moguće predvidjeti buduće aktivnosti na području prilagodbe.
Projicirano je, da čak i ako se globalna emisija ugljika u kratkom roku smanji (scenarij s niskim emisijama), 87 posto svjetske proizvodnje riže, više od 70 posto proizvodnje kobalta i litija te oko 60 posto svjetske proizvodnje boksita i željeza bit će izloženo riziku do 2050. godine. Proizvodnja svih devet najvažnijih sirovina usto je koncentrirana u ograničenom broju zemalja, od kojih se mnoge suočavaju sa sve većim klimatskim rizicima. Najmanje 40 posto, a čak i do 85 posto globalne opskrbe svakim pojedinim resursom potječe iz skupine od najviše tri zemlje.
- Čak i ako se globalne emisije ugljika u kratkom roku smanje, klimatski poremećaji predstavljaju ozbiljnu i sve značajniju prijetnju svjetskoj sposobnosti proizvodnje osnovnih sirovina, uključujući hranu, ali i materijale koji su sami po sebi ključni za tranziciju na neto nultu stopu emisija. Iako predsjednici uprava poduzimaju mjere s ciljem smanjenja emisija i prilagodbe klimatskim promjenama, potrebno je učiniti više. Poduzeća moraju razumjeti svoje povezane segmente i svoj utjecaj, a zatim surađivati s vladama i zajednicama na transformaciji svojih obrazaca potrošnje i proizvodnje. To je ključno ne samo za kontinuirani uspjeh pojedinačnih poduzeća, već i za cjelokupno zdravlje i prosperitet globalnog stanovništva – komentirala je Emma Cox, globalna voditeljica aktivnosti povezanih s klimatskim pitanjima iz PwC-a UK.
Tvrtke i vlade moraju raditi zajedno
U konzultantskoj kući ističu i da se tim rizicima može upravljati, pri čemu 47 posto predsjednika uprava koje su anketirali kaže da su već usmjereni na zaštitu svoje radne snage i fizičke imovine od klimatskih rizika. No, u PwC-u smatraju da bi članovi uprava trebali ubrzati provedbu svojih akcijskih planova kako bi zaštitili proizvodnju sirovina ključnih za globalno stanovništvo i gospodarstvo s obzirom na to da su rizici od toplinskog stresa i suše u porastu diljem svijeta. Ponajprije bi trebali povećati otpornost utvrđivanjem rizika i njihovim upravljanjem duž cijelog lanca opskrbe, iskoristiti prilike za isporuku proizvoda, usluga ili poslovnih modela koji pomažu tvrtkama i zajednicama u prilagodbi te udružiti snage s dionicima od vlada do lokalnih zajednica kako bi se ostvarila uspješna suradnja i poboljšala prilagodba na razini politika i sustava.
- Tijekom proteklih 12 mjeseci vidimo jasan trend rasta aktivnosti elektroprivreda u analizama i procjenama utjecaja klimatskih rizika na njihovo poslovanje u dugom roku kao i na odluke o investicijama u infrastrukturu i proizvodni portfelj. Uz rizike koje nosi energetska tranzicija, izazove u domeni kvalificirane radne snage, klimatski rizici predstavljaju najveće izazove za menadžment elektroenergetskih kompanija – kaže Mislav Slade-Šilović, voditelj usluga poslovnog savjetovanja za sektor energetike u jugoistočnoj Europi.
Will Jackson-Moore, globalni voditelj aktivnosti povezanih s pitanjima održivosti iz PwC-aUK, zaključuje kako će velik broj lokacija na kojima se proizvode osnovne sirovine vjerojatno do 2050. godine zabilježiti češća razdoblja intenzivne suše i toplinskog stresa, čak i prema optimističnom scenariju s niskim emisijama. Kako bi izbjegli ekonomske gubitke i zaštitili zajednice i ekosustave, proizvođači i šira poslovna zajednica trebali bi, smatra, prepoznati utjecaj klimatskih poremećaja na proizvodnju i ostvariti suradnju s većim brojem dionika u cilju prilagodbe. Time će se također ojačati nastojanja u pogledu bržeg prelaska na gospodarstvo s neto nultom stopom emisija.