U Australiji postoji izreka da šume eukaliptusa stvaraju udovice, i to zbog relativno čestih smrtnih slučajeva drvosječa i drugih šumskih radnika koji su nastradali dok su se odmarali ili prolazili ispod krošnji tog drveća koje, ovisno o tome o kojoj je vrsti riječ, može doseći i visinu od stotinjak metara. Naime, jedno od zanimljivijih svojstava tog drveća je da ono ne gubi lišće, budući da je riječ o zimzelenoj vrsti, ali zato odbacuje staru koru i grane.
Alisina Zemlja čudesa
A zbog tog postupnog odbacivanja kore u kombinaciji s njegovom posebno intenzivnom bojom jednu vrstu eukaliptusa već desetljećima nazivaju najljepšim drvetom na planetu, što i ne čudi s obzirom na to da baš svaki primjerak izgleda kao umjetničko djelo nastalo iz kista kakvog apstraktnog slikara. Kažu da oni koji i samo jednom vide dugin eukaliptus, pa bilo to i na fotografiji, nikad ga neće zaboraviti. To stablo osobito tanke i glatke kore jedinstveno je zbog svojih boja, koje nastaju tako da se vanjski slojevi ljušte svake godine u različito vrijeme.
Drvo najprije odbacuje smeđu boju i otkriva svijetlozelenu, a tako ogoljena i izložena zraku, svijetlozelena prelazi najprije u ljubičastu, a zatim u plavu boju. Zbog izloženosti zraku one postupno dalje prelaze u narančastu, crvenu, tamnoružičastu, žutu i sivu boju koje nakon kiše poprimaju osobit sjaj, pa stablo izgleda kao da svijetli u desetak različitih boja. Kako je riječ o gorostasu čija je prosječna visina između 60 i 75 metara, kada se nađete u šumi duginih eukaliptusa zaista biste se mogli osjećati kao da vas je netko teleportirao na neki drugi planet ili u Alisinu Zemlju čudesa.
Zbog čega su boje tako intenzivne i zašto ih je toliko, znanstvenici još uvijek nisu uspjeli objasniti, a osim intenzivne boje za dugin eukaliptus karakterističan je i osvježavajući miris koji podsjeća na bor, metvicu i med. Latinski naziv ovog drveta je Eucalyptus deglupta, a raščlane li se latinski nazivi na dijelove dobije se „eu“, što u prijevodu znači dobar, i calyptus, što znači „onaj koji štiti“, dok degluptere znači ljuštiti se. Osim na Filipinima prirodno se nalazi i u tropskim šumama na otoku Nova Britanija koji je u sastavu Papue Nove Gvineje, te na Indoneziji, konkretnije na otocima Seram i Sulawesi.
Ukrasni dodatak
Može ga se naći i na Havajima, u Kaliforniji, Teksasu i Floridi, gdje uspijeva s obzirom na to da je riječ o mjestima s velikom količinom svjetla i vode dok su temperaturne vrijednosti između 3 i 30 stupnjeva Celzijevih.
Na Filipinima se sadi plantažno i čini vrstu s najvećim udjelom u proizvodnji celuloze, odnosno papira, a ponekad se koristi i za pošumljavanje i izradu namještaja. Uzgajivači kave na Kostariki rado ga sade uz svoje plantaže kao stablo koje im daje dobar hlad, a na Havajima od duginog eukaliptusa izrađuju čamce. U drugim tropskim zemljama služi isključivo kao ukras u parkovima ili na privatnim posjedima.Može se vidjeti i u Europi, ali uglavnom je riječ o primjercima koji rijetko kad narastu više od tridesetak metara. Oni koji se odluče zasaditi ga, neka imaju na pameti da je drvo sasvim neotporno na mraz. Isto tako, visina ovog stabla svake se godine udvostručava.