Treba li ministar financija Europskoj uniji? Sudeći prema najnovijim idejama koje su prošlog tjedna krenule iz Bruxellesa, odgovor bi mogao biti potvrdan.
Na krilima pobjede Emanuela Macrona na francuskim predsjedničkim izborima, proeuropski francuski dužnosnici prvi su put javno i detaljno iznijeli svoje prijedloge vezane uz stvaranje fiskalne unije, koji uključuju i zajedničkog europskog ministra financija. – Dugo sam zagovarao ministra financija za eurozonu, možda i s proračunom u eurima koji bi kombinirao nekoliko izvršnih odgovornosti i funkcija – kazao je europski povjerenik Pierre Moscovici na prošlotjednom gospodarskom forumu u Bruxellesu na kojemu su Francuzi prvi put detaljnije iznijeli viđenje novog fiskalnog ustroja koji bi tekao paralelno s dovršetkom bankarske i monetarne unije. Zajednička euroobveznica sporo se porađa, jednako kao i jamstvo EU za sve štedne uloge, a po novom planu cijeli bi taj posao trebao biti zaokružen u idućih sedam godina. Dugo će se putovati i do euroministra financija, no zanimljivo je da plan kako doći do njega ne dolazi od političara, već od francuskog guvernera Françoisa Villeroya de Galhaua. Europa, kaže taj bankar, mora imati dva međunarodno prepoznata ekonomska glasnogovornika eurozone, jedan u liku predsjednika Europske središnje banke, a drugi u liku ministra financija! – S velikim poštovanjem načela supsidijarnosti, ministar financija trebao bi biti institucionalno snažan i s demokratskim izbornim legitimitetom. Tehničku podršku dobivao bi od stručnog osoblja Europske komisije, ali i neovisnog savjetodavnog vijeća – navodi Villeroy de Galhau, koji misli da ni euro ni monetarna unija ne mogu nadomjestiti manjak zajedničke koordinacije u fiskalnoj politici. EU ubrzava rast, ali to nije dovoljno da drži korak sa SAD-om. Od 2011. godine kumulativna putanja rasta gospodarstva EU bila je 7,5 postotnih poena manja od rasta u SAD-u. – Zajednički ministar financija bio bi moćan alat. Kada bi postojala usuglašena fiskalna i strukturna politika, naš bi rast bio viši 2-3% – uvjeren je Villeroy de Galhau.
Postojanje ministra podrazumijevalo bi i postojanje posebnog proračuna koji bi se koristio za financiranje određenih europskih javnih dobara poput digitalne tehnologije, energetske tranzicije ili integracije izbjeglica. To bi također moglo uključivati europsku shemu osiguranja nezaposlenosti, no takav proračun financirao bi se i iz novih europskih poreza. – Takav “kvantni skok” zahtijeva odlučnu političku volju, ali to je naša prilika da postignemo pravu razliku – kaže Villeroy de Galhau. Javna rasprava tek je počela, a zagovornici bržeg stvaranja fiskalne unije personalizirane kroz ministra financija vjeruju da će do izbora za Europarlament 2019. godine imati jasniju sliku. Ante Žigman, član hrvatskog povjerenstva za fiskalnu politiku, pozdravlja otvaranje rasprave, no vjeruje da je riječ o politički vrlo osjetljivoj temi. – Marine Le Pen digla je Francuze na noge zbog eura, a što bi tek bilo kad bi države prenijele fiskalni suverenitet na EU. Lakše je bilo graditi monetarnu uniju jer se monetarna politika uspjela izboriti za neovisnost, dok je pozicija ministra financija politička pozicija – komentira Ante Žigman. Sindikalist Vilim Ribić vjeruje da fiskalna unija nije san, no pitanje je bi li novi europski ministar financija bio političar tipa strogog njemačkog ministra Wolfganga Schäublea ili popustljivijeg guvernera Marija Draghija. – Prebacivanje dijela fiskalnih ovlasti na EU neće ugroziti nacionalnu sigurnost. Važan je i način na koji bi se birala takva osoba, koliki bi bio budžet ministra financija i s kakvih bi političkih pozicija nastupao – govori Ribić. Inače, ministri financija svih država članica eurozone sada djeluju preko Eurogrupe, koja unutar sebe bira predsjedavajućeg.