Svaki bi poduzetnik tijekom svog poduzetničkog vijeka trebao imati jednu priliku da mu se oproste dugovi i omogući neometano bavljenje poslom. Predviđa to europska Direktiva o okvirima za preventivno restrukturiranje i pružanje druge prilike iz 2019. godine, koju države članice EU trebaju unijeti u svoje zakonodavstvo do sredine ove godine, odnosno za mjesec dana.
Hrvatsko ministarstvo pravosuđa također je najavilo da će pokrenuti izmjene Stečajnog zakona i Zakona o stečaju potrošača kako bi se prilagodili Direktivi, no prijedlog izmjena spomenutih zakona još nije objavljen pa nije jasno hoće li i na koji će način Hrvatska dodatno regulirati mogućnost oprosta poduzetničkog duga. Trenutačno je u Hrvatskoj oko 16 tisuća blokiranih poduzetnika, njih oko osam tisuća su tvrtke, a druga polovica su obrtnici i drugi poduzetnici koji vode poslovne knjige. Ukupni dug svih poduzetnika kreće se oko šest milijardi kuna!
Čak 240 tisuća blokiranih
Puno je teža situacija s gotovo 240 tisuća blokiranih građana, čija se glavnica duga kreće oko 17 milijardi kuna. Dosad je u sklopu posebnih kampanja država dva puta masovnije otpisivala dugove blokiranih građana, no to nije bitno utjecalo na ukupnu sliku. Otpis dugova kod poduzetnika bio je najzastupljeniji u predstečajnoj nagodbi koju je uspostavio Slavko Linić za Milanovićeva mandata. Kasnije se, međutim, taj zakon mijenjao te su otpisi dugova sada rjeđi.
Spomenuta EU Direktiva ne bavi se izravno dugom građana, no u njoj se sugerira državama da isti princip za oprost duga koji će primijeniti na poduzetnike prenese i na prezadužene građane. Svatko bi, po slovu i duhu Direktive, trebao imati mogućnost da mu se izbriše dug u postupku koji ne bi trebao trajati dulje od tri godine.
Europska unija ovim propisom pokušava ujednačiti praksu po državama članicama jer su uočili da među njima postoje razlike kad je riječ o odnosu prema dužnicima u financijskim poteškoćama. Kažu da neke države imaju “ograničen raspon postupaka koji omogućuje restrukturiranje poduzeća samo u relativno kasnoj fazi”, a negdje je, kao u Hrvatskoj kroz predstečajne nagodbe, to moguće i ranije, ali u Bruxellesu naglašavaju da “dostupni postupci nisu toliko učinkoviti koliko bi mogli biti ili su vrlo formalni, posebno što se njima ograničava izvansudska nagodba.”
U planu zakonodavnih aktivnosti na stečajnom planu resorno ministarstvo pravosuđa otkriva tek da će početi prikupljati i dodatni set statističkih podataka koji se odnose na prosječne troškove postupka stečaja, postotak povrata osiguranih i neosiguranih tražbina, broj poduzetnika koji su nakon stečaja ponovno pokrenuli novo poduzeće i broj izgubljenih radnih mjesta.
– Iako je predstečajni i stečajni zakonodavni okvir u proteklih nekoliko godina u Hrvatskoj znatno poboljšan, među sudionicima tih postupaka i dalje prevladava mišljenje kako je sadašnji insolvencijski sustav još uvijek opterećen nepotrebnim formalnostima i kako stečajni postupak zna trajati poprilično dugo, što može spriječiti efektivno restrukturiranje održivih dužnika te očuvanje već stvorene vrijednosti – navodi resorno ministarstvo, čija će radna skupina uskoro izaći s prijedlogom zakonskih izmjena.
Stečaj nad 50.000 tvrtki
Uvjeravaju da će nova rješenja dovesti do “poboljšanja trenutačno negativnog stava prema stečajnom postupku (kao postupku koji je prvenstveno usmjeren na likvidaciju imovine dužnika) od strane domaćih stranaka, ali i međunarodnih investitora, čime bi se ujedno poboljšalo i opće poslovno okruženje i poslovni običaji.”
Inače, zahtjev za pokretanje stečaja nad svim tvrtkama koje su u neprestanoj blokadi dulje od 120 dana provodi Fina po službenoj dužnosti. Odluku o stečaju ipak donosi sud. Od 2015. godine na taj je način stečaj pokrenut nad 50 tisuća tvrtki. Posljednje tri godine Fina je podnijela i 120 tisuća zahtjeva za stečaj potrošača po ubrzanom postupku. Ubrzani stečaj potrošača provodi se nad građanima koji su dužni do 20 tisuća kuna dulje od tri godine. I pored toga imamo više od dvjesto tisuća blokiranih građana.
Novi element u Direktivi – rano upozoravanje dužnika
EU novim propisom stavlja naglasak na preventivno djelovanje, no ističe da tvrtke koje se ne mogu spasiti, bilo u cijelosti bilo neke njihove jedinice, treba brzo likvidirati. Ključni elementi novih pravila su rano upozoravanje, zatim pristup okviru za preventivno restrukturiranje kako bi se spriječila nesolventnost pa lakše pregovaranje o preventivnom restrukturiranju, zastoj pojedinačnih ovrha do četiri mjeseca te kao krajnja mjera – oprost duga. – Prezaduženi poduzetnici imat će pristup barem jednom postupku koji može dovesti do potpunog otpusta njihova duga nakon razdoblja od najviše tri godine – naglašeno je u Direktivi. Rano upozoravanje moglo bi uslijediti već nakon što dužnik prvi put ne plati porez ili socijalne doprinose. Države članice trebale bi informacije o alatima ranog upozoravanja staviti na raspolaganje na internetu, na primjer na posebnoj internetskoj stranici.