Već je 11 godina prošlo otkako je Europska svemirska agencija provela natječaj za astronaute. I sada je napokon na redu još jedan u kojem će se procesom odabira od šest stupnjeva dobiti nova generacija europskih astronauta.
Natječaj je službeno objavljen 16. veljače a otvoren je do 31. ožujka 2021. Dovoljno je samo malo pogledati znanstvene medije pa uvidjeti da je, slično kao i 60-ih i 70-ih prošlog stoljeća, znanstveni fokus na istraživanju svemira. Pandemija i traženje cjepiva i lijeka protiv novog koronavirusa i njime izazvane bolesti COVID-19 samo je, nadamo se zakratko, prekinula to nastojanje. Želja je učiniti ljudsku rasu multiplanetarnom, s ciljem da se negdje oko 2030. ponovno kroči na Mjesec, ali i na Mars, te da turistička putovanja Zemljinom orbitom postanu gotovo uobičajena. A za sve to potrebno je mnogo visokoobučenih ljudi jer je putovanje u svemir, složit ćete se, pravi pothvat.
Uvjet državljanstvo članica ESA-e
Dakle, potrebno je još astronauta. Isto je tako izvjesno da mnogi sanjaju o tome da postanu jedni od rijetkih ljudi koji su letjeli u svemir ili čak da sudjeluju u međuplanetarnom putovanju. Sada će za mnoge to biti i ostvarivo zadovolje li minimalne tražene uvjete. To bi bilo državljanstvo neke od članica ili pridruženih članica Europske svemirske agencije. Članice su 22 zemlje, Slovenija i Letonija su pridružene članice, a još šest drugih članica EU je pod ugovorom o suradnji s ESA-om, uključujući i Hrvatsku. Dakle, moramo se ipak malo strpjeti, barem dok ne dobijemo status pridružene članice. Još trebate imati i magisterij ili iz prirodnih znanosti ili iz medicine, tehničkih znanosti, matematike i računalnih znanosti ili pak diplomu eksperimentalnog testnog pilota ili testnog inženjera s nekog službenog eksperimentalnog školovanja za testne pilote. Potrebno je imati i tri godine radnog iskustva te znati tečno govoriti engleskim jezikom. Nije naodmet i dobro znanje nekog drugog stranog jezika, uglavnom znanje je stranih jezika vrlo cijenjeno zbog očitih razloga. Zanimljivo je da ne morate biti školovani pilot ili imati pilotsku licenciju, ali morate imati zdravstvenu potvrdu, koju izdaje specijalizirani liječnik, kojom dokazujete da ste zdravstveno sposobni za dobivanje licencije za pilota nekomercijalnih zrakoplova, dakle za upravljanje vlastitim zrakoplovom.
To praktično znači da morate biti onoliko zdravi koliko se to traži od profesionalnog pilota. Letačko iskustvo, logično, dodatna je prednost, kao i rukovodeće vještine, sklonost timskom radu, prilagodljivost, visoka razina samokontrole, što sve nije neobično ni za kakav prosječan oglas za ambiciozniji posao. Ali, ima jedna preporuka koja otkriva i više ambicije ESA-e, a to je iskustvo boravka u divljini. Dobro, to može koristiti i nakon povratka na Zemlju koji ne protekne po planu pa se spustite negdje u nepoznato, ali je možda riječ i o instinktima koji mogu dobro doći u negostoljubivim uvjetima Mjeseca ili Marsa. Vrlo je ohrabrujuće i doista nadasve pozitivno što se ovaj put poziv odnosi i na one s tjelesnim nedostacima, ESA traži i paraastronaute jer se u budućnosti svemirska putovanja žele omogućiti i takvim osobama. Ipak, naglasak je prije svega na zdravstvenom stanju prijavljenih koji doista moraju biti besprijekorna zdravlja jer svemirska putovanja iziskuju iznimnu psihofizičku pripremljenost. Oni koji krenu put Marsa susrest će se s izazovima svladavanja velikih udaljenosti, s dugim trajanjem leta, izolacijom, s izloženošću različitim razinama gravitacije u odnosu na Zemlju, poput bestežinskog stanja ili djelomične gravitacije s kojom se čovjek susreće pri osvajanju Mjeseca ili će se susresti osvajajući Mars. A sve to će astronauti, dakle i oni europski, morati svladavati uz visoku autonomnost.
Realne opasnosti
Pri tome će se susretati s realnim opasnostima kao što su ekstremne temperature, nedostatak atmosferskog tlaka, svemirska radijacija te mikrometeori koji se kreću golemim brzinama. A među njima najopasnija je radijacija. Na Zemlji nas od svemirske radijacije štite njezino magnetsko polje i atmosfera, u svemiru obrane nema, čak i kratka izloženost može biti jako opasna za zdravlje. K tome, pokazalo se i da promjena gravitacije također utječe na strukturu tijela, kardiovaskularni i živčani sustav. Mišići atrofiraju jer se ne koriste, a kosti izgube 15 posto gustoće. Mikrogravitacija također nosi svoje probleme, u prvih nekoliko dana bestežinskog stanja između 40 i 60 posto astronauta iskusi bolest prilagodbe koja se manifestira ošamućenošću, vrtoglavicom, glavoboljom, hladnim znojem, umorom, mučninom i povraćanjem. Zbog toga u prvih nekoliko dana nema svemirskih šetnji. Jasno je da izolacija nosi danak u psihi, primijećeno je da se kod astronauta smanjuju komunikativnost i interakcija s drugim članovima posade te da se povlače u sebe. Smanjuje se i motivacija, povećava umor a moguće su i tenzije u uvjetima izolacije s drugim astronautima. Zato se traže visokoobrazovani ljudi velikih kognitivnih sposobnosti i psihološke stabilnosti, skloni timskom radu te niske razine agresivnosti, odnosno visoke emotivne stabilnosti. Nazivati posao astronauta poslom iz snova nije nimalo pretjerano kada vidimo što je sve za to potrebno.