Putin je očajan, vojska pomalo ostaje bez morala, borbeni planovi su se bitno izmijenili, za rat u Ukrajini troši se znatno više novca od planiranog, a zima je na vratima. U međuvremenu ukrajinska vojska napreduje i bilježi pobjede. Male, ali problematične za ruskog predsjednika. U javnosti se sve glasnije počinje postavljati pitanje gubi li Vladimir Putin rat i što će biti ako se to dogodi?
'To bi značilo svrgavanje Putina, raspad Rusije i otvaranje novog sukoba između NATO-a i Kine oko podjele plijena', smatra Alp Sevimlisoy, međunarodni geopolitički strateg i jedan od NATO stručnjaka za nacionalnu sigurnost za Daily Mail.
On navodi kako se Zapad mora početi pripremati i za tu mogućnost, kako se ne bi dogodilo da otvori vrata Pekingu koji se u tom slučaju želi probiti u Sibir, središnju Aziju, Afriku i Južnu Ameriku. Tvrdi kako je Kina već prisutna u tim regijama, ali će dodatno pokušati ojačati svoju moć čim ruski utjecaj počne nestajati.
'Kina je globalno povezana supersila i moramo se učinkovito boriti protiv njih. Morat ćemo se suočiti s njima', rekao je.
Još u veljači kada je Putin započeo invaziju na Ukrajinu takav je scenarij bio jedva zamisliv. Zapad je snažno navijao za Ukrajinu, ali mnogi su mislili kako njihova pobjeda nije moguća. Bili su brojčano nadjačani, naoružani i opkoljeni s tri strane moćnom ruskom vojskom, za koju je tadašnja procjena bila da je druga iza SAD-a. Očekivalo se da će Kijev prije ili kasnije svakako pasti.
No nakon toga Putin je iznenadio svijet s nekoliko pogrešnih procjena. Vojska je počela gubiti moral, a inicijativa je polako prelazila u ruke Ukrajinaca. Munjevito napredovanje prema Kijevu na koje je Putin računao usporilo se, a zatim potpuno zaustavilo i konačno kulminiralo 'gestom dobre volje' - tj. potpunim povlačenjem rusa koji su se umjesto toga usmjerili na 'oslobađanje' Donbasa.
Unatoč tome što su široka područja istočnog industrijskog središta Ukrajine beskrajno prikladnija za rusku taktiku, problemi su i dalje postojali. Napredovanje se ponovno usporilo, a zatim uglavnom zaustavilo. Tada je Ukrajina zadala nekoliko značajnih udaraca. Napad na Kherson na jugu koji je iscrpio ruske trupe, zatim su istočno od Harkiva probili ruske linije, ubrzali potpuni poraz i vratili značajan dio okupirane zemlje pod kontrolu Kijeva. Time je Rusija značajno uzdrmana.
'Ukrajinci imaju zamah - oni pobjeđuju. Ali ovaj sukob neće samo završiti tako što će obje strane otići i reći 'to je to', on će odjeknuti u cijeloj Rusiji i regiji', tvrdi Sevimlisoy. 'To bi značilo da ruska moć nestaje ne samo u Južnoj Americi i Africi, gdje je ranije slala plaćenike, davala zajmove i gradila infrastrukturu, nego i u bivšim sovjetskim satelitskim državama poput Kazahstana, Gruzije i Armenije', uvjeren je. Osim toga sama bi Rusija mogla podleći unutarnjim sukobima koje bi izazvale pobunjeničke regije koje se žele otrgnuti kontroli iz Moskve. Uz to prijetnja su i moćnici iz Kremlja koji je u borbi za Putinovo prijestolje bore jedni protiv drugih.
Sevimlisoy je uvjeren da gotovo ne postoji način da Putin preživi poraz u Ukrajini. 'Ne vidim budućnost za Putina u tom slučaju,' kaže. 'Kako se nakon toga vratiti svojim ljudima? Nakon što hranu i energiju pretvorite u oružje, kako se nakon toga vratiti na svjetsku pozornicu?'.
I nije on jedini koji tako misli. S njim se slažu brojni svjetski analitičari koji sve otvorenije javno postavljaju pitanje što će biti ako Putin izgubi rat. Vjeruju da će Rusija u tom slučaju doživjeti brojna nezgodna unutarnja previranja, različiti ogranci vojske okrenut će se jedni protiv drugih, a regije će se pokušati odvojiti od zemlje. Bivše ruske satelitske države tražit će podršku negdje drugo.
'Mislim da će do kolapsa doći zbog unutarnjih sukoba u obavještajnim službama i vojsci, a snage unutar Rusije ovo će iskoristiti kao priliku da kažu: "Možemo bolje upravljati sobom i imamo dovoljno međunarodne potpore da tražimo neovisnost." To svakako treba podržati', smatra Sevimlisoy.
Zamka se krije u vjerovanju kako nema jamstva da će bilo tko, tko bi mogao zamijeniti Putina, biti manje ekstreman. Mnogi su uvjereni da je za njegova nasljednika najizgledniji Sergej Nariškin, šef vanjske obavještajne službe. On je poznat kao još veći protivnik Zapada od samog Vladimira Putina.
NATO mora biti spreman natjecati se u svim tim arenama, inače riskira da ih izgubi pod utjecajem Pekinga.
Analitičari tvrde kako već postoje znakovi da otpor počinje. Kazahstan, poznati saveznik Moskve, zauzima sve prkosniji ton protiv Kremlja i prihvaća više od 100.000 muškaraca koji su pobjegli od Putinove mobilizacije. Osim toga inzistira na tome da se mora poštivati teritorijalni integritet, iako bez izravnog spominjanja Ukrajine.
Azerbajdžan i Armenija, također saveznici Moskve, polako se odupiru njihovu utjecaju. I druge nacije koje su do sada davale prešutnu podršku Rusiji počinju izražavati zabrinutost. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi, govoreći u UN-u prije nekoliko dana, pozvao je Moskvu da ne dopusti da se ukrajinski rat 'prelije' i da 'zaštiti legitimna prava i interese zemalja u razvoju.'
Indijski premijer Narendra Modi, nakon što je u početku bio jako pažljiv oko pitanja sukoba u Ukrajini, uputio je još hrabriji ukor te poručio Kremlju: 'Današnje doba nije doba rata, a ja sam vam o tome govorio.'
Oglasio se i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji je istaknuo da je razgovarao s Putinom na nedavnom summitu u Uzbekistanu, te kako smatra da Putin 'želi to završiti što je prije moguće' jer je 'način na koji se stvari trenutno odvijaju prilično problematičan'. Upravo Turska, smatra Sevimlisoy, ključna je za obuzdavanje Kremlja nakon Putinova poraza.
'Rusija će se morati pomiriti s činjenicom da više nije svjetska sila, već država čiji sustav nitko ne želi imitirati', kaže. 'A ono što ćemo vidjeti i sada vidimo je da će dominacija ovom regijom ovisiti o Turskoj', dodaje te objašnjava kako će upravo to biti ključ zapadnog utjecaja u regiji i šire u središnjoj Aziji. 'To je neophodno', kaže, 'jer će NATO i Zapad doći u situaciji da se natječu s Pekingom'.