Teško da će znanosti i svijet tako skoro upoznati osobu poput Stephena Hawkinga. Najprepoznatljiviji znanstvenik našeg doba bio je ikona ne samo znanosti već i čovječanstva.
Iako će nam mnoga obilježja pasti na pamet prije Hawkingovih znanstvenih dostignuća, čini nam se da prije svega treba izdvojiti jednu osobinu osobe koja je ujedno bila i najveći popularizator znanosti u povijesti – njegovu iznimnu hrabrost.
Dali mu dvije godine života
Jer, trebalo je imati hrabrosti izdići se iznad bolesti zbog koje su mislili da neće živjeti više od dvije godine. Stephen Hawking poživio je do 77. ostavivši iza sebe život u koji bi stalo pet prosječnih života, a da nijedan ne bi dostigao te razine koje je dosegao proslavljeni astrofizičar. Amiotrofična lateralna skleroza, bolest koja još nosi i ime znamenitog igrača bejzbola Loua Gehriga, dijagnosticirana mu je već s 21 godinom. Bolest je ubrzano napredovala, no kako je gubio motoričke sposobnosti, razvio je različite metode kojima je rastuće nedostatke kompenzirao. Mogao je vizualizirati svoje teorije, važne radove napisao je tako da ih je iznosio Rogeru Penroseu koji ih je zapisivao. Jedan drugi fizičar, Werner Israel, opravdano je Hawkinga usporedio s Mozartom koji je u svojoj glavi mogao komponirati cijele simfonije. Sam je sebe volio smatrati prije svega znanstvenikom, onda popularnoznanstvenim piscem, a zatim i normalnim ljudskim bićem. Govorio je kako ima iste žudnje, nagone, snove i ambicije kao bilo tko drugi. Njegova prva supruga Jane ipak je prije svega isticala odlučnost koju bi mnogi ipak nazvali tvrdoglavošću. – On je bio ogromna inspiracija svima: da netko može toliko puno postići i raditi tako teško bolestan – rekla je. – Njegove su zasluge za znanost, a posebno za popularizaciju znanosti ogromne – rekao nam je u povodu Hawkingove smrti naš istaknuti znanstvenik dr. sc. Marin Soljačić. – Stephen Hawking sasvim sigurno bi, uza sve značajno što je napravio u životu, morao biti motivacija svakome jer je dokazao da hendikep ne mora biti ograničenje, već čovjek može biti uspješan i prodoran kao bilo tko drugi. Pogotovo bi mladim ljudima Hawking morao biti posebna motivacija jer je pokazao upornost i prodornost za ostvarenje svojih ciljeva. A on je ostvarenja svakako imao – kaže dr. sc. Vibor Jelić, znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, naš fizičar mlađe generacije. Doista, ostvarenja je Hawking imao i osim znanstvenih. Primjerice, ako gledamo samo popularnu kulturu, pojavljivao se u serijama, i to ne samo znanstvenofantastičnog žanra. Vidjeli smo ga u Zvjezdanim stazama: Nova generacija, Teoriji velikog praska, pa i u Simpsonovima, čak i u Futurami. Svoj je digitalizirani glas posudio i jednoj od najvećih grupa u povijesti – Pink Floydima, kao uvod u singl Keep Talking s albuma the Division Bell. Tu je veliki niz dokumentaraca poput Alien Planeta, Into the Universe, Genius of Britain, Masters of Universe. Svakako ne treba zaboraviti da je Eddie Redmayne osvojio Oscar za najbolju glavnu ulogu tumačeći slavnog astrofizičara u filmu Teorija svega prije četiri godine.
Sve je počelo – neuspjehom
– Hawking apsolutno ima i imat će i dalje ključan utjecaj na svakoga tko se počinje baviti znanošću, pogotovo na one koji su je odabrali kao životnu profesiju. I sam sam to iskusio čitajući njegove knjige Kratka povijest vremena i Svemir u orahovoj ljusci. Jer, na jednostavan način on objašnjava kozmologiju i povijest svemira, uključujući pojmove koje nije najlakše razumjeti. Te knjige u mladom znanstveniku mogu pobuditi interes za istraživanje, za nove spoznaje o svemiru i svijetu u kojem živimo. Bez sumnje, njegov doprinos u astrofizici označen je razumijevanjem Hawkingova zračenja – govori znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković. Pogotovo je zanimljivo što je Hawkingova karijera započela neuspjehom. Za mentora je na Cambridgeu bio odabrao najpoznatijeg astrofizičara tog vremena Freda Hoylea. No njega su željeli svi i Hawking nije prošao. Kakva sreća jer dospio je nepoznatom fizičaru Dennisu Sciami koji je, za razliku od prezaposlenog Hoylea, imao vremena i za Hawkingovu bolest i za razvoj njegovih istraživanja o postanku svemira. Usudili bismo se reći kako bismo za teoriju velikog praska čuli ili znatno kasnije ili od nekoga drugoga jer Hoyle u nju uopće nije vjerovao, dapače sprdao se s tom idejom. Sciama je Hawkingu pustio da svoju viziju pretoči u jedan od najznačajnijih znanstvenih radova u povijesti. Postoji li uopće osoba izdaleka slična Stephenu Hawkingu? – Ipak ne. Znanstveni opus, primjerice, Neila de Grassea Tysona nije ni približno takav kao Hawkingov, on je jednostavno unikatan u tom smislu. Kod Stephena Hawkinga radilo se o osobi u kojoj je sve bilo povezano, bio je znanstveno potkovan i u svakom trenutku vjerodostojan, a znao je prenijeti to svoje znanje na način razumljiv široj javnosti. Iznad svega, bio je zaista veliki znanstvenik, kaže dr. Jelić dodajući kako je danas očito nemoguće pronaći osobu poput Stephena Hawkinga, ali znanost će ići dalje, dolaze nove generacije mladih znanstvenika koji će dolaziti do novih otkrića često temeljenih upravo na Hawkingovu radu.