Hoće li rat u Ukrajini trajati desetljećima? Kotromanović: Ukrajinci su jasno rekli da neće stati

Vojni analitičar Večernjeg lista Ante Kotromanović komentirao je za Večernji TV aktualnosti vezane uz rat u Ukrajini. Osvrnuo se na borbu za Bahmut te, između ostaloga, istaknuo kako su obje strane podnijele strašne gubitke. Osim toga, osvrnuo se na izjave čelnika Wagnera Jevgenija Prigožina, oružje poslano Ukrajini i druge teme.

Rusi su i jutros nastavili napade u Dnjipru. Nisu pošteđeni ni Kijev ni Harkiv. Sve odreda masivni napadi projektilima i bespilotnim letjelicama. Koji je cilj tih raketiranja? Prokomentirajmo malo i situaciju na terenu.

Sigurno će Rusi nastaviti terorizirati ukrajinske gradove na takav način. Imaju dva cilja: prvi je pokušaj uništavanja ukrajinske protuzračne obrane. Napadi na Kijev išli su u zadnje vrijeme ka tom cilju - da se uništi protuzračna obrana s radarskim sustavima. Također žele poslati poruku da imaju sposobnosti nastaviti napade po cijelom teritoriju Ukrajine. Isto se tako na terenu vidi da je crta uglavnom bila dosta pasivna, osim jednog dijela oko Bahmuta te nešto sjevernije i južnije od grada gdje su Rusi pokušali s manjim postrojbama popraviti taktičke položaje, ali su bili zaustavljeni. Osim borbe za Bahmut, na djelu su konstantni topničko-raketni dueli na cijeloj crti bojišnice.

Bio je to dugotrajan, krvav i žestok sukob. U principu, to je bilo tvornica za mljevenje ljudskog mesa. Šef plaćeničke skupine Wagner Jevgenij Prigožin izjavio je nedavno da je poginulo deset tisuća njegovih vojnika, što je nevjerojatna cifra samo za tu jednu postrojbu. Mi nikada do sada nismo znali jasnu i brojčanu snagu plaćeničke vojske Wagner, ali očito se radilo o nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su se borili i prolazili kroz formaciju. To je ogromna brojka i zapravo se radi o maloj vojsci. Naravno da je u toj borbi za sami grad, u borbi za svaku kuću, poginulo i pripadnika redovne ruske vojske, pa i elitnih formacija, te da je uništeno puno oklopnih sredstava, ali s druge strane i Ukrajinci su podnijeli strašan gubitak. I oni su donijeli političku odluku da će braniti Bahmut i to su radili gotovo do zadnje zgrade. U ovom trenutku ne možemo vidjeti tko je pretrpio veću štetu, a tko izvukao veću korist.

Vidjeli smo oko Bahmuta pokušaje ukrajinske vojske da manjim snagama i južno i sjeverno pokušavaju obuhvatiti i izvršiti udar. Napravili su i jedan protunapad na ruske obrambene položaje i odbacili su ih nekoliko kilometara u dubinu. No, zatim su stali, nisu postigli do kraja željeni efekt. Vjerojatno će stanje sada biti na jedan način zamrznuto određeno vrijeme jer ne vjerujem da će Ukrajinci i dalje pokušavati jačim udarima razbiti tu liniju obrane oko Bahmuta kada znamo da pripremaju protuofenzivu. Čini se da će biti uspostavljena nova linija koja će biti zapadnije od Bahmuta na nešto boljim pozicijama za ukrajinsku vojsku. To su brežuljci, mala brda, gdje je povoljna obrana i tako mogu dominirati cijelom dolinom. Puno tehnike je izgubljeno s obje strane, i sada svi očekuju snažnija ukrajinska ofenzivna djelovanja.

Kad smo već kod Wagnerovaca, oni između ostalog poručuju da se ruska elita mora posvetiti ratu u Ukrajini inače bi se mogla suočiti s revolucijom.

Prigožin daje žestoke i zanimljive izjave. Kada to gledamo u zadnje vrijeme, često kritizira ministara obrane, čak i samog Putina na dvosmislen način. Nezadovoljan je načinom na koji su dobivali potporu zato što su zbilja pretrpjeli strašne gubitke i bili su stalno na težištu napada. Uglavnom su to postrojbe koja su istrošene, umorne. Ne vjerujem da je moguća nekakva revolucija, klasična revolucija kao što je bila u vrijeme Lenjina tijekom Prvog svjetskog rata u Rusiji, da bi se tako svrgnuo režim. On i dalje čvrsto kontrolira sve strukture vlasti, moći, politike, društva. No, te su izjave zanimljive zato što je Prigožin jedini čovjek koji se usudi glasno reći što misli u lice i Putinu.

Naravno da je nezadovoljan zato što su njegovi ljudi ginuli, a elita se i dalje bogati te ne shvaća stanje na terenu. Govoreći iz vlastitog iskustva, iz vremena rata u Hrvatskoj, uvijek smo mi na terenu doživljavali politiku i političare koji su koji vode državu potpuno drugačije u odnosu na druge ljude. Mi smo ti koji smo ratovali i koji smo tamo bili gladni i žedni. Prijatelji su nam umirali ili bili ranjeni. Razumijem tu frustraciju prema političkim elitama.

Malo prokomentirajmo sve oružje i vojnu opremu koji su stigli kao pomoć Ukrajini. Koliko je Patriot bio značajan i pokazao svoju moć?

Ja mislim da to jedno od najznačajnijih oružja koje je dobila ukrajinska vojska od početka rata. Mislim da NATO i zapadne zemlje, prvenstveno Amerika, definitivno kasne s tim odlukama. Da su se one odlučile neposredno nakon agresije Rusije na Ukrajinu ozbiljnije logistički potpomoći ukrajinsku vojsku, sukob bi do danas možda bio završen. Naročito da su na vrijeme dali velike topničke, protuoklopne i protuzračne sustave.

Oni su to davali na kapaljku, tek da se Ukrajina ne raspadne. Sjećamo se kako su Biden i čelnici europskih zemalja jasno komunicirali da nema šanse da ukrajinska vojska dobije zapadni tip borbenog aviona. Sad su se odlučili da će im dati. Ukrajincima bi bilo puno lakše da se to dogodilo prije godinu dana. Vidjeli smo da je Patriot napravio sjajne stvari, oni su dobili te dvije bitnice i obje brane Kijev i širu okolicu.

U zadnje vrijeme vidjeli smo vijest da je Patriot srušio nekoliko hipersoničnih raketa Kinžal koji su bili ponos ruskih raketnih snaga. Ruska vojska i politika godinama iza nas tvrdile su da je to sustav koji je nemoguće zaustaviti ili presresti. Rusija je tvrdila da zato ima stratešku prednost u odnosu na zapadne zemlje, na NATO, zato što ima hipersoničnu raketu koja može uništiti enormno skup nosač aviona. Sjajna je vijest za sve nas ako je istinita informacija da su američki Patrioti uspjeli srušiti sedam do osam Kinžala.

Amerikanci traže od Ukrajinaca da sve oružje koje su dobili od njih koriste isključivo u obrambene svrhe, na svom teritoriju. Nedavno su Rusi optužili Ukrajince da su koristili američka ratna vozila, ali i drugu vojnu opremu pri napadu na ruski teritorij.

Amerikanci ne žele dodatno zaoštravati situaciju s Rusima više nego što to treba i to je korektno. Mislim da je dobro da su javno to izrekli i da su više puta ponovili da ne žele da se s američkim oružjem napadaju ciljevi na području ruske države. Upade su izvršile tzv. Ruske slobodne legije i još neke formacija na pogranično područje između Ukrajine i Rusije. Vidjeli smo demonstraciju američkog oružja, nekoliko jako dobrih oklopnih vozila, MRAP-ova. Vidio sam i snimke osobnog oružja podrijetlom iz Amerike. Dio je to specijalnog rata između Rusije i Ukrajine. Dan prije imali smo informaciju da je Bahmut pao i ovo je dobro došlo ukrajinskoj strani da na jedan način zasjeni uspjeh Rusa.

Tko su te grupacije? Moskva poručuje da su to ukrajinski teroristi koji se predstavljaju kao Rusi.

Vjerujem da među njima ima jako puno ruskih državljana koji su ogorčeni zbog ruske politike, načina vladanja Vladimira Putina i da su se oni odlučili boriti na ukrajinskoj strani. Te snage su organizirane, opremljene i potpomognute logistički sa strane ukrajinske vojske, to se sve događa na ukrajinskom teritoriju s kojeg su oni upali na područje Rusije. Moguće da je to kombinacija rusko-ukrajinskih građana. Detalje ne znamo. Očigledno ćemo i u budućnosti moći gledati manje upade ovakvih formacija na područje Ruske Federacije.

Kako komentirate istupe Medvedeva koji kaže da bi rat mogao potrajati desetljećima? Između ostalog, ističe da će završiti kada Rusija dobije istočni, a Zapad zapadni dio Ukrajine.

To je zanimljiva tvrdnja bivšeg premijera koji i inače daje surove i sirove izjave o stanju na bojištu te stalno prijeti. Mi znamo koji su proklamirani ciljevi jedne i druge strane. Ukrajinci su jasno rekli da neće stati dok ne oslobode svaki centimetar Ukrajine u granicama iz 1991. kada je ona međunarodno priznata. To je jasan i legitiman cilj zato što je jedan dio teritorija Ukrajine okupiran i oni ga teže osloboditi kao što smo to radili i mi.

S druge strane, vidjeli smo da su Rusi anektirali veliki dio Donbasa. Oni isto tako nisu izašli na svoje proklamirane granice, već su uzeli samo dio tog teritorija, te zbog toga možemo zaista očekivati da će rat trajati dugo. Očekujem da će nakon ukrajinske protuofenzive i pokušaja oslobađanja teorija, i Rusi pripremati formacije i postrojbe te će udariti na ukrajinsku obranu i pokušati izbiti na svoje proklamirane granice. Možemo očekivati da će rat trajati tko zna koliko još dugo.

Kako komentirate istovremeno i poruku Rusije da pregovori s Ukrajinom neće biti mogući sve dok je na vlasti Volodimir Zelenski.

To je fikcija. Zelenski je biran i ako sutra budu izbori, vjerojatno bi pobijedio ponovo u Ukrajini. Tako druga strana može reći: Nećemo razgovarati s drugom stranom dok Putin diktator ne ode. S druge strane, zabrinula me Medvedevljeva prijetnja cijelom svijetu da će Rusiju upotrijebiti nuklearno oružje ako eventualno Ukrajinci dobiju nuklearna oružja od Zapada. Siguran sam da Zapad nikada neće dati nuklearnu bombu Ukrajini, ali mi znamo da je Ukrajina nekada imala barem stotinjak nuklearnih bojevih glava, ako ne i više. No, nakon potpisanog sporazuma i međusobnog priznanja dvije države, zemlja je to oružje predala Rusiji. No, ja nisam siguran da Ukrajinci sami nemaju težnju razviti nuklearnu bombu, s obzirom na to da vjerojatno imaju određene sposobnosti, iskustvo, znanje, a imaju i puno nuklearnih elektrana. Ne bi me začudilo da sama Ukrajina ima tu ambiciju, da negdje potajice zbog ravnoteže i odvraćanja krene u razvoj nuklearnog oružja zato što ga ima Rusija.

Iz Moskve također najavljuju da će prvoga srpnja nuklearno oružje preseliti na granicu s NATO savezom.

Rusija doživljava NATO još od osnutka tog saveza kao najjačeg i najopasnijeg neprijatelja. To je isto jedna vrsta odvraćanja i poruke Zapadu. Ono što im je ostalo od sve te sile i od tog pustog naoružanja, to je definitivno nuklearno oružje i nadam se da ga nikad neće upotrijebiti. Ali opet, vidjeli smo kako su oni zaigrani u pogledu nuklearnog oružja. Spomenute su postrojbe upale na područje Rusije kod Belgoroda, a na tom području nalazi se skladište nuklearnog oružja, praktički uz granicu. Ruska vojska to oružje tek ovih dana izmješta u dubinu Rusije. Ne shvaćam njihovu logiku, način upravljanja, kao ni zapovijedanje ili pak njihove geopolitičke poglede. Za mene je Rusija europska zemlja, i nemoguće je mrziti rusku književnost ili narod. Protiv smo ovakve politike, diktatorskog režima. Žao mi je što smo došli u situaciju u kojoj se prijeti nuklearnim oružjem.