Hrvatica Helena od 2017. živi na Floridi, u Clearwateru, gradu od oko 120.000 stanovnika, smještenom pola sata vožnje zapadno od Tampe, u poznatom turističkom području i području poznatom po uraganima. Za Večernji list kaže kako svake godine bude barem jedan ili dva. No, da je Milton ipak bio drugačiji.
"Kod nas je Milton bio snage jedan do dva, jer je oko uragana udarilo oko 45 minuta vožnje južnije. Ja sam ovdje od 2017. i prošli smo ne znam koliko uragana, ali ovo je bilo grozno. Užasno. Živim u bivšoj FBI zgradi koja je pretvorena u stanove i građena da može izdržati do uragana snage pet. Ali, unatoč tome nije bilo ugodno. Puno toga je strgano, puno je bilo vode. Kiša je padala od devet ujutro do kasno u noć i ogromne količine kiše su pale. Uz snažan vjetar koji je tu vodu nanosio svuda. Pravi potop je bilo i apokaliptično. Vidjeli smo svašta, ali ovako još ne." – rekla nam je Helena koja je dodala da se stanje smirilo u četvrtak popodne, uz vjetar koji je i dalje prisutan.
"Ovo je stvarno bilo nešto drugačije, toliko kiše stvarno ne pamtimo, kao da je potok iz neba padao. Ulice su bile pune vode i stvarno nije bilo ugodno, čak ni u ovako sigurnoj zgradi gdje sam ja." – napominje Helena. Obzirom se strahovalo kako će uragan biti jačine 5, a središte mu je ipak bilo jačine 3, posljedice su nešto manje nego se strahovalo. No, ima ih.
"Jako puno ljudi i mojih radnih kolega ima dosta oštećenja na kućama od vjetra, više nego od uragana Helene prije dva tjedna. Kad je bila Helena nije bilo tako jakog vjetra, ali je bio plimni val gdje je voda ušla puno ljudima u kuće i ljudi su uistinu sve izgubili, sve im je bilo uništeno. Ovaj put je bio vjetar i velika količina padalina. Po cestama je sve razbacano, vise posvuda žice od struje... Većina ljudi nema struje ni interneta. Mi živimo blizu administarstivnog središta grada pa imamo struje i uvijek dobijemo nazad među prvima uvijek, ako nestane. No, jako puno ljudi je bez struje i interneta i dalje." – napominje Helena koja ističe kako su se, od 2017., već pomalo navikli na uragane, no kako ni oni rođeni ovdje ne pamte dva ovako jaka uragana u kratkom vremenu.
Od jutra se ulice čiste od krhotina, a sunčano vrijeme pomaže isušivanju vode sa poplavljenih ulica. "Amerikanci su vrlo dobor organizirani oko toga, naročito ovdje gdje se to događa dva, tri puta godišnje. Od lipnja do studenoga je sezona uragana ovdje. Od ranog jutra se čisti sve, imaju ekipe koje raščišćavaju ceste, to se zna kako se radi, ide sve to po nekim pravilima i uputama i život se brzo vrati u normalu, kad nema velikih šteta." - govori nam Helena.
Ta neka "rutina" oko uragana, ističe, je u ovom području već uhodana. Stanovnici dobijaju na vrijeme dojave približavanja uragana putem apliakcija, tekstualnih poruka i emailova. Od mjesta gdje nastaju uragani pa do Tampa Baya im treba od pet dana pa do dva tjedna, dovoljno za prpremu. Helena i ostali su za Miltonov dolazak saznal ioko tjedan dana ranije, a cijeli sustav upozorenja funkcionira odlično.
"Sve se najavljuje, opasnosti javljaju. A kad živite ovdje, znate već i kako to ide, kako se trebate ponašati. Mi imamo kod kuće mali generator, morate imati takve stvari kad živite u ovom području. Imamo uvijek spremnu i jednu torbu ako trebamo otići hitno sa osnovnim stvarima i dokumentima. Mi se spremimo i čekamo i kad dođe taj dan ostajemo doma, na posao se ne ide. Sigurna nam je zgrada pa se ne evakuiramo, a i inače ljudi koji su ovdje odrasli u biti nikad ne odlaze, ne evakuiraju se. Evakuiraju se uglavnom oni koji nisu odavdje i koji su se nedavno doselili. Ovdje vam ljudi jednostavno nauče živjeti s tim i pilagode svoje ponašanje kada to treba." – zaključuje Helena.