“Poljubi zemlju” u svemiru

Hrvatica u NASA-i: Inzistirat ću na tome da pustimo Mišu Kovača na Marsu

Foto: 24sata.hr
Hrvatica u NASA-i: Inzistirat ću na tome da pustimo Mišu Kovača na Marsu
17.08.2020.
u 08:08
Pogledaj originalni članak

Ako opet uvedemo puštanje ‘pjesama za buđenje’ roverima na Marsu, inzistirat ću na tome da pustimo Mišu Kovača. Kad sam već ja podrijetlom Hrvatica, neka i moj rover ima neki hrvatski štih.

Priča to za 24sata.hr dr. Sarah Milkovich, jedna od znanstvenica na projektu “Mars 2020”, u kojem je prije nekoliko tjedana na “crveni planet” lansiran rover Perseverance. Obećala je tako da će ispuniti zahtjev 24sata koji je NASA već ranije prihvatila, da se na jednom od rovera na Marsu za dobro jutro pusti pjesma Miše Kovača “Poljubi zemlju”.

Podsjetimo, znanstvenici NASA-e roverima su svako jutro puštali pjesme. 24sata poslala su zahtjev da se Marsom ori i legendarni Mišo. Još 2016. iz NASA-e su pristali to ispuniti, ali je tradicija puštanja pjesama nedugo potom napuštena.

Svoje nade sad polažemo u Saru, koja je podrijetlom Hrvatica. Priznala je da pjesmu ne zna, ali da je zasigurno dobra ako je iz Hrvatske.

- Inače, nisam znala za taj zahtjev. ‘Pjesma za buđenje’ je pjesma koju smo puštali na početku smjene za rovere Spirit i Opportunity na početku njihovih misija na površini planeta, ali kako je vrijeme odmicalo i kako su roveri napredovali, nekako smo to prestali raditi. Nadam se da ćemo to opet raditi jednog dana i na roveru Perseverance - rekla je Sarah za 24sata..

Već godinama radi na projektima vezanim uz planet Mars. Radi u NASA-inu laboratoriju Jet Propulsion u Pasadeni u američkoj saveznoj državi Kaliforniji. Pomoćni je znanstveni upravitelj na projektu Mars 2020.

- Zapravo sam planetarna geologinja, i to mogu zahvaliti svojim precima. Moj djed i drugi preci bili su radnici u rudnicima u Minnesoti i uvijek bi kući donosili nekakvo zanimljivo kamenje. To sam uvijek kao dijete voljela promatrati. Potom sam se uz dokumentarne filmove i svoje roditelje počela zanimati za astronomiju. I tako sam spojila ta svoja dva hobija i postala planetarna geologinja - kaže Sarah, čiji su šukundjed i šukunbaka iz Hrvatske.

- Nažalost, ne znam iz kojeg točno mjesta su iako sam davno prije posjetila ta mjesta. Znam samo da su neki rubni dijelovi na granici sa Slovenijom. Moji šukundjed i šukunbaka s tatine strane su iz Hrvatske. Umrli su davno prije nego što sam se rodila. Voljela bih da sam ih upoznala, da upoznam tu stranu svojeg podrijetla. Moj djed je mnogo istraživao o našim korijenima. Koliko je poznato, oni su došli početkom 1900-ih. Priča je u mojoj obitelji da je moj šukundjed ušao na brod, a na papiriću na prsima imao je napisano ‘Cleveland’. Nije znao reći riječi engleskog, ali u Cleveland je stigao. Tamo je i dan danas velika zajednica Hrvata. Moj otac je 1995. posjetio jednog profesora na Sveučilištu u Ljubljani i jedan od studenata tog profesora moj je daljnji rođak. Posjetili smo tu obitelj, odveli su nas i u ta sela odakle su moji, ali više se ne sjećam kako su se ta sela zvala. Nadam se da ću jednog dana opet ih posjetiti, a onda želim obići cijelu zemlju jer, prema fotografijama, Hrvatska je prekrasna - oduševljena je Sarah. 

Njena obitelj već više od 100 godina u SAD-u, ali još drže do tradicije. Njen otac je tek prva generacija koji se nije vjenčao s Hrvaticom. 

Sarina majka je Amerikanka.

- Svi prije moga oca bili su Hrvati. I muškarci i žene. Ta velika zajednica uvijek je bila izuzetno povezana. Drago mi je da nosim hrvatsko prezime. Kad sam odrastala, često su me zezali jer imam neobično prezime. Ali ponosna sam na njega. 

Ponosna sam na te ljude što su se zaputili u nepoznato, na to odakle dolaze i što su sve napravili za svoje obitelji. Ponosna sam na svoje hrvatsko podrijetlo - kaže Sarah i nastavlja o tradicijama u obitelji.

- Mi i danas, kad se okupimo, pečemo poviticu. Koliko sam uspjela sama istražiti, to je tradicionalni slatki kruh s orasima u Sloveniji i Hrvatskoj. To mi je jako fino i baš to volim ponekad napraviti. Također, kad se okupimo, dignemo čaše. Onda govorimo ‘Nazdravlje’. Tako su govorili moj djed i moj otac, pa tako govorim i ja. Nažalost, više riječi od ‘povitica’ i ‘nazdravlje’ ne znam. Voljela bih naučiti više. Moj otac je malo bolji u tome, ali većinom su psovke te koje zna reći na hrvatskom. Zvuči smiješno kad ih izgovara - dodaje Sarah.

Pitamo je zna li velike hrvatske znanstvenike? Je li upoznata s radom Hrvata Zorana Kotnika, jednog od dizajnera rakete Saturn V, koja je ljude odvezla do Mjeseca, pa s radom Georgea Skurle, koji je napravio lunarni modul da ljudi mogu sletjeti na Mjesec, te s radom Milojka Vucelića, koji je nadgledao cijeli projekt Apollo?

- Pratim mnogo vijesti o Hrvatskoj, naravno. Zanimam se mnogo za to. Znam i da je nedavno bio potres u Zagrebu, koji je zaista velika šteta. Hrvatska je mnogo dala znanosti. Naravno, mislim da je najpoznatiji Nikola Tesla, kojeg znanstvena zajednica dan danas veoma cijeni. Znam i da vrlo mnogo velikih znanstvenika i inženjera dolazi iz Hrvatske. Moj stric Joseph Milkovich također je jedan od ljudi koji su dizajnirali rakete Saturn V, koja se koristila u Apollo misijama - kaže Sarah.

Pitaju je potom, kroz šalu, imaju li možda Hrvati posebne gene za istraživanje svemira.

- Nije to do gena - smije se Sarah i nastavlja.

- Sve je u tome koliko je čovjek zainteresiran za određeno područje djelovanja i koliko je spreman žrtvovati se da ostvari nekakve ciljeve. Imala sam sreću da sam iza sebe imala obitelj koja me je gurala naprijed i bila mi podrška u mome obrazovanju i radu - ističe Sarah.

Ipak, priznaje, postoji nekakve povezanost između njenih hrvatskih predaka i njene znanstvene znatiželje.

- Već sam ispričala kako je moj šukundjed samo sjeo na brod i otišao u njemu potpuno nepoznat dio svijeta. Zar nije tako sa svim našim satelitima, letjelicama, orbiterima, roverima...? Oni odlaze u potpuno nepoznato. Nešto ćemo naučiti o svemiru tek kad oni odu tamo i jave nam što su našli - kaže Sarah.

A ono što su javili roveri i ostala oprema na Marsu većina je onoga što uopće i znamo o tom planetu. Sarah godinama već radi s roverima. Mars je praktički njena cijela karijera.

- Radila sam na roveru Curiosity, koji je na Marsu još od 2011. godine. Na tom projektu obučavala sam znanstveni tim te ih upoznavala sa samim radom rovera. Bila sam zadužena za koordinaciju znanstvenog tima i tima inženjera kako bi se dogovorili koja će oprema ići na rovere. Što se tiče projekta Mars 2020, na tome radimo godinama i presretni smo što smo konačno novi rover poslali na Mars. On bi trebao sletjeti na Mars u veljači 2021., a mi do tada moramo isplanirati koje sve znanstvene ciljeve s njim želimo ispuniti - kaže Sarah.

Kaže kako je njen posao težak, puno je stresa jer sve mora savršeno funkcionirati u uvjetima kakvih na Zemlji nema. No istodobno je toliko i zabavan.

- Radim sa zaista briljantnim ljudima, kreativnim ljudima. Rješavamo probleme koji nemaju samo jedan točan odgovor. To je posao kao i svaki drugi, pa ima tu puno sastanaka i svađanja s drugim ljudima - kaže Sarah.

Međutim, kaže kako s njom i njenom šeficom svađe nema. Jer ih se svi boje.

- Ja sam pomoćni znanstveni upravitelj, a znanstveni upravitelj je Nicole Spanovich, koja je podrijetlom iz Srbije. 

Mi godinama radimo skupa. Kad nas netko gnjavi, samo im kažemo da se paze jer smo mi ipak s Balkana - kroz šalu zaključuje Sarah.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.