Nakon što je ušla u program izuzeća od viznog režima, Hrvatska je potom i službeno postala američki partner u programu nazvanom Global entry (globalni ulazak) koji putnicima od povjerenja omogućuje nesmetan prolaz kroz granične kontrole. Treba reći da samo malo broj država ima ovakav aranžman sa SAD-om: U EU to je samo Njemačka, dok u Europi tu privilegiju imaju samo Švicarci i Britanci. Od ostalih država, tu su Argentina, Brazil, Indija, Kolumbija, Nizozemska, Panama, Singapur, Južna Koreja, Tajvan i Meksiko.
Sigurnosna i politička pozadina hrvatskog uvrštavanja u američki sustav Global Entry datira od kad je hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova intenzivirao suradnju s američkom stranom i ispunio cijeli niz sigurnosnih i drugih uvjeta, što je naposljetku i donijelo ukidanje viza hrvatskim građanima.
Da bi putnik iz Hrvatske, ili bilo koje države u programu, mogao koristiti pogodnosti, mora prije toga proći određenu proceduru i biti označen kao "putnik od povjerenja". Tu pogodnost najčešće koriste oni koji često putuju u SAD, što će biti osobito od koristi nakon što se uskoro dovrši i sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, od čega će najveće koristi imati poduzetnici, ali nema zapreke da se bilo koji građanin koji želi ubrzati graničnu proceduru ne prijavi za taj program. Prilikom pokretanja postupka putnik mora uplatiti određeni iznos novca, sada je to 100 dolara, te popuniti prijavu s traženim setom podataka, imenom i prezimenom, datumom rođenja te serijskim brojem putovnice.
Nakon popunjavanja upitnika, svi podnositelji prijave su podvrgnuti sigurnosnim provjerama, uzimanju biometrijskih podataka, kao i intervjuu sa službenikom američke federalne agencije za carinu i zaštitu granice (CBP). Zaprimljene zahtjeve američka će agencija automatski provjeravati kroz njima dostupne baze te se u slučaju pronalaska podnositelja zahtjeva u jednoj od baza podataka vrši ručna obrada zahtjeva, te se potom nalaz obrade podnosi nadzorniku na konačnu procjenu zahtjeva. Očekuje se da dok Amerikanci rade vlastitu provjeru nad podnositeljem zahtjeva, da isto čini i MUP kroz baze podataka koje su njemu dostupne i u okviru njegovih zakonodavnih mogućnosti. Oba sudionika moraju donijeti mišljenje o opravdanosti zahtjeva, i to kroz binarni odgovor: "prolazi" ili "pada", te se konačna odluka potom prepušta CBP-u. Neće se tražiti dostava bilo kakvih dodatnih osobnih podataka ili podataka iz evidencija koji se odnose na podnositelja zahtjeva, već isključivo pozitivno ili negativno mišljenje o podnesenom zahtjevu.