'Ono što mogu reći je da su to potresi blizu tromeđe Arapske i Afričke ploče te Anadolijskog tektonskog bloka, te da se dogodio na rasjedu koji je po svojoj kinematici sličan Petrinjskom - dakle rasjedna krila su se vodoravno pomaknula jedno pored drugoga.
Preliminarna modeliranja pokazuju da je maksimalni pomak na rasjedu bio oko 3.5 m, što je također približno kao i u Petrinjskom potresu. Međutim aktivirane duljine rasjeda su vrlo različite - Petrinjski oko 20 km, Istočni anadolski rasjed oko 200 km.
Također preliminarni modeli pokazuju da je rasjed u Turskoj aktiviran do dubine od čak 50 km, što je mnogo više od oko 8 km u slučaju Petrinjskog rasjeda. Sve je to dovelo do velike razlike u magnitudi, pa zato i u posljedicama.
Tako velika oslobođena energija nužno je poremetila ravnotežu tektonskih naprezanja i trenja na brojnim rasjedima u užoj i široj okolici, pa se može očekivati vrlo dugotrajna aktivnost naknadnih potresa koja će potrajati desetak ili više desetaka godina.
Ovo je područje tektonski vrlo aktivno. Npr. Arapska ploča se pomiče prema sjeveru brzinom od oko 22 cm/god. Za usporedbu, Jadranska mikroploča se pomiče prema Dinaridima brzionom od oko 4 mm/god.
Iako su se od 1970. tu dogodila samo 3 potresa magnitude veće od 6.0 prema Richteru pa recentbna seizmičnost nije bila osobito jaka, u prošlosti je bilo razornih potresa - npr. kod Alepa u Siriji 1822. (M = 7.0) s 20.000-60.000 poginulih', ispričao je za Večernji list prof. dr. sc. Marijan Herak sa Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu.