Seizmolog Josip Stipčević s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu kaže da su na području Turske na kojem se dogodila zadnja serija razornih potresa oni česti jer postoji kontakt triju tektonskih ploča koje su aktivne i povezane. – U ovom konkretnom slučaju seizmička aktivnost dogodila se zbog sudara arapske i manje, anatolijske ploče, a ta anatolijska zapravo je stisnuta između arapske i euroazijske veće ploče pa se zbog njihova kontakta događaju tako jaki potresi, koji su na tom području relativno česti – kaže Stipčević.
Slično kao u SAD-u
– Srećom, kod nas se takvi potresi ne događaju i zapravo nisu mogući. No ono što svima promiče jest to da se svi događaju blizu velikih gradova. Pa kada se dogodi jak potres, teško je očekivati da će proći bez posljedica kao što su rušenje zgrada, velik broj poginulih i ozlijeđenih, urušena infrastruktura... Problem je i što taj dio svijeta nije najbolje pripremljen za tako velike potrese. I onda zbog nešto lošije gradnje imamo ovakve posljedice koje vidimo sada, rušenje nekih objekata koji se ne bi trebali srušiti, poput stambenog nebodera. Takvi bi objekti trebali biti otporniji na podrhtavanje, koliko god ono snažno bilo – kaže naš seizmolog. Objasnio je da je očito da magnituda 7,8 stupnjeva znači da je to izuzetno jak potres, a prve procjene govore o tome da je pukao rasjed u duljini od 150 do 200 km. Također, drugi potres magnitude 7,7 stupnjeva znači da je vjerojatno puknuo i drugi dio rasjeda, što je prilično rijetka situacija kod ovakvih potresa.
– Možete zamisliti kakav je to potres bio ako je njegov naknadni potres bio 6,6 stupnjeva, dakle puno jači nego petrinjski, kojega se itekako još sjećamo. U Turskoj postoje dvije najaktivnije zone, zona takozvanog sjevernog anatolijskog rasjeda, koji ide od istoka Turske uz njezin sjeverni rub i Crno more sve do Istanbula, a onda je tu i istočni anatolijski rasjed, koji prati granicu Turske, Sirije i Iraka. To su dvije najaktivnije zone u kojima zbog tih velikih pomaka spomenutih ploča možete očekivati jake potrese. Na tom području potresi magnitude više od sedam nisu rijetkost, no ovaj je i u tom kontekstu prilično velik – kaže dr. Stipčević. Objasnio je da će naknadni potresi trajati još mjesecima, pa i godinama.
– Ovo je najvjerojatnije bio glavni potres, sumnjam da se može dogoditi jači potres od ovoga i to možemo tvrditi s dovoljno velikom sigurnošću. I sada možemo očekivati seriju manjih, “slabijih” potresa. Oslobodila se velika količina energije na rasjedu dugom 150-200 km pa će biti još potresa, jačih, slabijih, ali moguće će da će ih biti i tisuće – rekao je dr. Stipčević.
Geolog dr. sc. Marinko Oluić autor je knjige “Potresi”, prve objavljene u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku, koji je nedavno objavio i svoju osobnu, ali i znanstvenu autobiografiju “Moj put u nepoznato – od Bukovice do svemira”, u kojoj je iznio svoja višegodišnja iskustva.
– Usporedio bih ovaj potres s onima koji se često događaju zapadnim rubnim dijelom Sjeverne i Južne Amerike na rasjedu San Andreas koji prolazi kroz San Francisco, a riječ je o najvećem registriranom aktivnom rasjedu na svijetu. Dosta je tu sličnosti – kazao nam je dr. Oluić, koji je vidio i područje u Turskoj na kojem se dogodio ovaj snažan potres.
Energija se ispraznila
– Mogu reći da se i ovdje radi o tektonskom nastanku potresa, a njegovoj razornoj snazi doprinijela je na određenim lokalitetima i gradnja objekata koja je bitno lošija od one kakva bi trebala biti. Nekoliko puta išao sam od Istanbula do Kurdistana, a kako je potrebno čekati avion koji rijetko leti, prije leta imao dosta vremena dobro razgledati kvalitetu gradnje i u najvećem turskom gradu. Sam centar grada doista jest nalik Londonu, no već 500-tinjak metara dalje naći ćete potleušice loše kvalitete koje nikako ne mogu izdržati jači potres, nešto poput našeg starog Trnja – rekao nam je iskusni geolog. Kaže da uzastopni potresi ovakve snage najprije jako tresu, a onda razruše ono što nije porušio onaj prvi u seriji tako da se radi i o većoj šteti.
– Tko zna koliko se dugo akumulirala dinamička energija koja je izazvala ovaj potres u Turskoj. Ona se sada dobrim dijelom ispraznila pa se, prema mojoj ocjeni, može očekivati da, jedno dulje vrijeme ne bi trebalo biti tako jakog potresa, ali će sigurno biti više slabijih, odnosno naknadnih potresa. Napetost koja je izazvala ovaj potres sada je pala – objašnjava dr. Oluićnastavljajući kako mjesta s ovakvim potencijalom za potrese takve snage ima na zemaljskoj kugli veći broj.
- Primjerice, u Japanu sam doživio potres magnitude 6,6 ali na 13. katu nebodera i to nije nimalo dobar osjećaj, premda se hotel nije rušio. Tamo također oceanska ploča tone pod kontinentalnu ploču što se zove subdukcija. I to je konstantan proces, pa se ne može ni zbog toga reći kako će se dogoditi takav i takav potres. Na San Andreasu Amerikanci su postavili detektore s kojih se podaci prenose na satelite na koji se način registriraju i milimetarski pomaci u terenu što omogućuje bolji uvid u kretanja na rasjedu, kazao nam je dr. Oluić.