Pilot-projekt u kojem su Islanđani radili četiri dana u tjednu pokazao se izrazito uspješnim: mnogo su bolje usklađivali privatni i poslovni život, a pritom im na radnom mjestu produktivnost nije pala.
Ovaj su zaključak predstavila dva instituta koji su pratili projekt u sklopu kojega je 2500 Islanđana zaposlenih u javnom sektoru nekoliko godina radilo četiri dana u tjednu bez smanjivanja plaće, a projekt je trajao od 2015. do 2019. godine. Rezultati projekta sigurno će dodatno osnažiti optimizam zagovornika smanjivanja broja radnih sati i dana, ali će i ostaviti upitnike nad glavom skeptika koji vjeruju da bi to bilo vrlo teško implementirati u privatnom sektoru.
Manje stresa za radnike
Tih 2500 radnika koji su bili uključeni u projekt iznosi čak više od 1% radne snage u ovoj zemlji. Projektom je najprije skraćen radni tjedan na četiri dana za radnike u vrtićima i određenim gradskim službama, a kasnije se to primijenilo i na radnike u uredu gradonačelnika Reykjavíka te domovima za starije. U četiri radna dana nisu radili svaki dan po deset sati, već im je i ukupna tjedna satnica smanjena na 35 sati. Pritom im plaća nije smanjena. Program je implementiran u više od 100 različitih ureda i institucija, a njegovo provođenje budno su pratila dva instituta: britanski Autonomy i islandsko Udruženje za razvoj i demokraciju (ALDA), koji su ovoga tjedna i predstavili svoje zaključke studije.
Dvije nevladine organizacije rezultate su predstavile kao “apsolutni uspjeh”. Radnici su prijavili da su pod manjim stresom, da osjećaju manji rizik da bi na poslu mogli pregorjeti te su imali više vremena za druženje s obiteljima i bavljenje svojim hobijima. S druge strane, produktivnost i kvaliteta usluge nije narušena, umjesto toga timovi radnika bili su efikasniji jer su smanjili vrijeme koje su trošili na sastancima te reorganizirali svoje rasporede. Pilot-projekt donio je i opipljive rezultate na tržištu rada: sindikati su zahvaljujući njemu mogli ponovno ispregovarati radne sate za svoje članove pa danas na Islandu 86% radnika radi manje sati nego prije ili pak ima pravo odlučiti se za to. Iz ALDA-e su poručili da je “progresivna promjena” moguća te da je u modernim vremenima sasvim moguće raditi manje bez gubitka produktivnosti.
– Ova studija pokazuje da je najveće svjetsko testiranje kraćeg radnog tjedna po svim mjerilima veliki uspjeh. Pokazuje i to da javni sektor može biti pionir kraćih radnih sati pa to može biti lekcija za druge vlade – rekao je šef istraživanja u Autonomyju Will Stronge. S druge strane, svakako valja uzeti u obzir da je Hrvatska jedna od zemalja u kojoj se osjeća najveći rascjep između radnika u privatnom i javnom sektoru pa bi eventualno skraćivanje radnog vremena za javne službenike, kad bi ovaj projekt bio implementiran kod nas, bilo sigurno dočekano na nož u dijelu javnosti. I dok je rezultat ovog istraživanja, prema spomenutim NGO-ovima, bio vrlo pozitivan, još su neke vlade započele sa sličnim pokusima. U svibnju je španjolska vlada pokrenula sličan projekt od 50 milijuna eura u kojem će pomagati tvrtkama koje će implementirati 32-satni radni tjedan.
Vlada Novog Zelanda predložila je skraćeni radni tjedan kao mjeru oporavka od krize izazvane pandemijom. Japanska je vlada pak prije samo dva tjedna u gospodarskim smjernicama koje objavljuje tvrtkama preporučila da radnicima uvedu četverodnevni radni tjedan, djelomično i kako bi preokrenula poznatu praksu beskrajnih radnih sati u toj zemlji. Iako ima velik broj radnih sati, ili možda baš zbog toga, Japan ima najnižu produktivnost od sedam najbogatijih zemalja na svijetu udruženih u skupini G7. Potpuna redefinicija radnog tjedna sigurno ne bi bila jednostavna. Prepreku širokom uvođenju četverodnevnog radnog tjedna mogla bi predstavljati nevoljkost poslodavaca da promijene utabane navike ili preuzmu troškove boljeg života radnika na sebe. Za neke bi nužnost zapošljavanja novog radnika zbog smanjenih broja radnih sati značila i stavljanje ključa u bravu.
U Kini pet dana tek od 1995.
No analitičari naglašavaju da 40-satni radni tjedan nije zapisan u kamenu. U Francuskoj je to implementirano 1936., u Sjedinjenim Državama 1940. godine. Kina, kojoj je na čelu Komunistička partija, radnicima je dala dva dana odmora tek 1995. godine. Francuska je u međuvremenu smanjila radni tjedan na 35 sati, ali prema The Economistu radnici i dalje prosječno rade 39 sati, uzimajući bonuse.
U OECD-u, skupini 38 bogatih zemalja kojoj Hrvatska ne pripada (iako bi po BDP-u trebala), prosječan broj radnih sati je 40. Sve to upućuje na to da će brza promjena biti vrlo teška, iako će zagovornike skraćenog radnog tjedna rezultati i sve pozitivne posljedice istraživanja u Islandu zasigurno dodatno ohrabriti.