Poljubac izdaje, jedan od 12 za krvavih 30, Marija Negra, identitet i sklonište na pola puta, mjesto gdje prestaje rimski jezik i gdje je na 15 hektara 15 crkava. Robert Langdon fiktivni profesor iz knjiga Dana Browna, na kraju eventualne ekranizacije potrage za još jednom kršćanskom tajnom, zasigurno bi u tom opisu prepoznao da je riječ o hrvatskom Betlehemu, o gradu Ninu. Baš u tom malom, za Hrvate povijesno gledano velikom gradu, dakle ishodištu hrvatskog kraljevstva i kršćanstva u Hrvata, neki baš pripisuju naziv hrvatski Betlehem i dajući mu dodatnu važnost navode relikvije svetaca u Ninu, čudotvorno ukazanje Gospe od Zečeva, otkrivene tragove kršćana još u četvrtom stoljeću ...
No, u Ninu je i najočuvanija Judina škuda, novac koji je Juda dobio od svećenika za izdaju Isusa nakon kojeg je Krist predan Rimljanina koji su ga zvjerski mučili i razapeli na križ u Jeruzalemu. Ninska Judina škuda tamo se čuva najmanje šest stoljeća, no u Ninu se potiho dodaje da je zapravo tamo “oduvijek”, još od dolasku svetaca o kojima piše i Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: “Marcela (Marija Nerga), sveta, zaštitnica grada Nina. Prema ninskoj predaji, Marcela je pratiteljica sv. Marte i njezina brata Lazara, koji su se nakon Isusova uskrsnuća otisnuli na otvoreno more u čamcu i čudesno stigli u Marseille. Po predaji, ona je, također, žena iz naroda koja je, prema Evanđelju sv. Luke, povikala Isusu: ‘Blago utrobi koja te nosila i prsima koja si sisao!’ (Lk 11,27). Naziva se i Marija Negra, što je skraćen naziv od Marija Energumena (grč., opsjednuta), a to je zapravo ista osoba kao i Marija Magdalena (Lk 8,6 i Mk 16,9), ‘iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova’. Legenda priča kako je Marcela zajedno sa sv. Martom propovijedala evanđelje najprije u Galiji. Nakon smrti sv. Marte napisala je njezin životopis, a potom krenula u Hrvatsku te zajedno s Anzelmom, jednim od sedamdesetorice Isusovih učenika, osnovala ninsku Crkvu. Anzelmo (Asel) Ninski (lat. Anselmus), sveti, prema stoljetnoj predaji, jedan je od sedamdesetorice Kristovih učenika, osnivač i prvi biskup ninske Crkve. Nakon Kristova uskrsnuća uputio se propovijedati evanđelje u Galiju. Odatle je sa svojim pratiteljem i đakonom Ambrozijem i Marcelom (zvanom Marija Negra), pratiteljicom sv. Lazara i sv. Marte, krenuo u današnju Hrvatsku te mnoge obratio na kršćanstvo. Njemu je posvećena bivša ninska stolna crkva, u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci u moćnicama od srebra i zlata...” U Ninu stoga neki vjeruju da su baš sveci pronašli i donijeli u Nin barem jednu Judinu škudu baš kao što su i drugi Kristovi učenici po svijetu možda raznosili po jednu od 30 škuda kao podsjetnik na izdaju sina Božjeg.
“Tada jedan od Dvanaestorice imenom Juda Iskariotski ode glavarima svećeničkim te im reče: ‘Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam?’ Oni mu polože trideset srebrnika. Otada je tražio prigodu da ga izda”, evanđelje po Mateju 26, 14... Zapisano je da je Juda Isusa izdao poljupcem i da se kasnije izmučen krivnjom objesio, a srebrnjake bacio u hram... “Tih 30 srebrnjaka za koje je Juda izdao Isusa bila je otprilike cijena jednog roba, a kada je Juda vidio što je učinio i da će Isusa ubiti, svećenicima je priznao da se ogriješio o nedužnu krv, a oni su mu odgovorili: ‘Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!’. I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: ‘Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.’” Gdje je i kako završio taj krvavi novac, te Judine škude, srebrnjaci koji ni dan danas nisu svi pronađeni, stoljećima se istraživalo. Jedna od Judinih škuda dakle završila je i kod nas u Dalmaciji i stoljećima je u malom gradiću u Ninu, u riznici župne crkve sv. Asela u Riznici crkvene baštine Zlata i srebra grada Nina!
Primjerci identični
U potrazi za odgovorima o novčiću treba dakako navesti ono što je poznato iz literature o ninskoj i drugim Judinim škudama i pozvati se na rad Ivana Mirnika u kojima ističe kako se u crkvenim riznicama Europe nekada čuvalo šesnaest primjeraka od trideset Judinih srebrnjaka, te da su svi poznati primjerci identični jer je “riječ o didrahmama Roda(Rhodos) iz 4. st. pr. Kr. Jedna takva didrahma sačuvana je u moćniku iz 15. st. u crkvenoj riznici u Ninu. Relikvijar Judina srebrnjaka izrađen je u obliku pokaznice, a to je šesterostrana staklena prizma u kojoj je podlaktica čija šaka drži srebrni antički novčić s Rodosa.”
Mirnik u svom radu ovako opisuje relikvijar Judina srebrnjaka: “Nin, riznica Župne, kraj XV. st. Lijevano, kovano i iskucano srebro: 35 x 11,5 cm. Izrađen u obliku pokaznice. Na raščlanjenu bogato ukrašenu bazu nadovezuje se kuglasti nodus, nad kojim se izdiže šesterostrana okovana složena prizma. Gornji i donji njezin rub ukrašeni su kasnogotičkim ornamentima. Na vrhu je kugla s križem. U unutrašnjosti se nalazi lijepo modelirana podlaktica čija šaka drži srebrni novčić. Eitelberger navodi da je to antički novčić s Rodosa. Opisani primjerci didrahme obično se datiraju u razdoblje između 400. i 333. g. pr. Kr. odnosno točnije oko 335. g. pr. Kr. i kovani su prema tadašnjem rodskom standardu. Tako su, što se kronologije tiče, svakako mogli biti u optjecaju u Palestini u 1. st. poslije Krista.” Dodaje da se u inventarima i tiskanim katalozima u većem broju europskih crkvenih riznica spominje šesnaest primjeraka Judinih srebrnika, ali da je u vrlo malo slučajeva zabilježeno je kako su i kada dospjeli u Europu. “U Firenzi su postojala dva primjerka Judina srebrnika, jedan u crkvi Naviještenja (Annonciada), a drugi u Sv. Križu Jeruzalemskom (Santa Croce), kamo je dospio kao dar Kozima Medicia, a ovaj ga je pak dobio od carigradskog patrijarha kad je boravio u Firenzi na crkvenom saboru. Nadalje, po jedan je primjerak bio u opatiji Celestinaca nedaleko Louvaina u Belgiji, jedan na Malti, u crkvi S. Croce in Gerusalemme u Rimu, u crkvi Sv. Ivana Lateranskog (Saint-Jean-de-Latran u rue Saint-Jacques u posjedu Malteškog reda) i u Temple u Parizu, u Saint Denisu i u Vincennesu nadomak Pariza, u katedrali u Sensu (spominje se u inventaru iz god. 1464. kao dar plemenite gospode Isabelle de Savoisy de la Borde), u Bogorodičinoj crkvi u Le Puyu dar barunske obitelji ďAigran), kod sestara vizitandinki u Aixu, te u panjolskoj u Oviedu (Camara Santa), u benediktinskoj opatiji u Montserratu itd. Gotovo svi su navedeni primjerci rodski kovovi s Helijem sa zrakastom krunom ili bez nje i s natpisom POÂION ili bez njega...”, navodi se, pa zaključuje: “Osim našeg ninskog primjerka do danas je kao relikvija jedino očuvan Judin srebrnik u crkvi Sv. Križa Jeruzalemskog u Rimu, kao i onaj pronađen u Enghienu krajem 19. stoljeća. Rimski se srebrnik čuva u malom renesansnom relikvijaru s kraja 15. stoljeća, kojeg je dao izraditi kardinal. Relikvijar je srebrn, visine oko 16 cm u obliku edikule, s bogato ukrašenim pilastrima s kapitelima, na kojima počiva vijenac s natpisom BERNARDIN VS DE CARV., te zabat s Veronikinim rupcem...”
Ninski srebrnjak uskoro bi trebao biti, kako nam kažu u Ninu, predstavljen i dolaskom talijanske znanstvenice Travaini u Nin, koja bi svakako mogla više reći o povezanosti rimskog i ninskog Judina srebrnjaka. O srebrnjaku koji je donesen u grad u kojem se nalazi i crkva u tzv. katedralnom sklopu sv. Anselma (Asela) razgovarali smo i s direktoricom turističke zajednice Nina Marije Dejanović, koja je inače i doktorica povijesti. – Tajanstveni novčić sačuvan je u tajanstvenoj crkvi koja skriva bezbroj nevjerojatnih predaja i činjenica. Crkva sv. Anselma upotrebljava se za liturgiju neprekinuto od 6. stoljeća do danas, a po tradiciji ninska kršćanska zajednica stara je koliko i kršćanstvo u hrvatskim krajevima. Tadašnja Ninska biskupija za cijelu srednjovjekovnu Hrvatsku prostirala se od Jadranskog mora do Drave, a ninski biskup tada je nosio naslov hrvatski biskup – podsjeća Marija Dejanović na povijesnu važnost Nina. Najvažniju ulogu među hrvatskim biskupima ima suradnik kneza Branimira biskup Teodozije i suvremenik kralja Tomislava biskup Grgur Ninski.
Srebrnjak ili ipak rimski denar?
– Biskup Teodozije s knezom Branimirom je u gradu Ninu 7. lipnja. 879. primio pisma pape Ivana VIII. s blagoslovom Hrvata, a što se u ono vrijeme smatralo prvim međunarodnim priznanjem Hrvatske. U narodu omiljeni biskup Grgur Ninski bio je najvažniji borac za očuvanje prava hrvatskog biskupa i glagoljaškog Bogoslužja – ističe važnost Nina za hrvatsku kršćansku povijest Dejanović čime se zapravo može konstruirati teorija da je možda u to vrijeme srebrnjak stigao od pape u Nin. U Ninu ističu da je crkva sv. Anselma u kojoj se čuva srebrnjak postala prvom katedralom u Hrvata i sjedište hrvatske biskupije u doba hrvatskih narodnih vladara. – Prema crkvenoj predaji utemeljitelj ninske crkve i Ninske biskupije bio je biskup Asel (Anselmo Ninski), jedan od sedamdeset dvojice Kristovih učenika. Sv. Asel je nakon Kristova Uskrsnuća preko Galije doplovio u Nin osnovati crkvu i širiti kršćanstvo po nalogu sv. Petra. U apostolskom poslu pomagali su mu rođakinja sv. Marcela i đakon sv. Ambroz. Sve troje su nebeski zaštitnici grada Nina. Sv. Marcela Ninska zaštitnica je grada i nekadašnje Ninske biskupije. Ona je bila pomoćnica u kući Marte, Marije i Lazara, Isusovih prijatelja o kojima čitamo u Bibliji. Predaja kaže da je Marcela bila ona žena iz Lukina evanđelja koja je uskliknula Isusu: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao.” Svetica je sa sv. Martom preko Galije doputovala u Marseille, tu je živjela do Martine smrti i potom napisala njezin životopis. Iz Marseillea je sv. Marcela doputovala u Nin pomagati biskupu sv. Aselu i đakonu sv. Ambrozu širiti Evanđelje – istaknuli su nam u Ninu naglašavajući da je na maloj površini ninskog otočića od 15 ha bilo ukupno 12 srednjovjekovnih sakralnih građevina i 3 samostana.
Ninjani opisuju i sam katedralni sklop današnje župne crkve sv. Anselma (Asela), izuzetno vrijedan sakralni kompleks u kojem se čuva srebrnjak. – Unutrašnjost crkve ima glavni oltar te dva bočna oltara iz porušenih ninskih crkava. Glavni crkveni oltar baroknog stila posvećen je sv. Anselmu, a krasi ga slika s tri lika ninskih zaštitnika. Ispod slike je kovčeg (sarkofag) s pozlaćenim pokrovom u kojem se čuvaju moći sv. Marcele. U dane crkvenih proslava na čast zaštitnika Nina pokrov sa sarkofaga se skida. U crkvi su vrijedni elementi: čudotvorni kip Gospe od Zečeva, drvorezbarski rad – pozlaćeno svetohranište, oltar... Katedralni kompleks sv. Anselma sastoji se od nadžupne crkve (6. – 18. st.), kapele Gospe od Zečeva, ostatka apside ranije crkve iz 6. st., zvonika, crkvene riznice i župne kuće. Na južnoj strani crkve dograđena je kapela s gotičkim križnorebrastim svodom u 16. st. najprije posvećena sv. Marceli, a nakon čudotvornog ukazanja Majke Božje u Ninskoj biskupiji posvećena je Gospi od Zečeva. Svakako je za vjernike najveća dragocjenost drveni kip Gospe od Zečeva iz 15. stoljeća. Svetkovina Gospe od Zečeva slavi se više od 500 godina i od 2014. godine upisana je u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Crkva sv. Anselma koja čuva Gospin kip stoljećima je glavno svetište Zadarske nadbiskupije. Relikvije prvih vjesnika kršćanstva čuvaju se i časte u Ninu već od prvih stoljeća. Od 8. st. relikvije se nalaze u skupocjenim srebrnim i pozlaćenim moćnicima izloženim u crkvenoj riznici Zlato i srebro grada Nina. Najvažniji su od tih moćnika, tzv. relikvijari sv. Anselma, Marcele i Ambroza... – ističu među ostalim iz Nina svoj kršćanski značaj opisujući naposljetku i najznačajniji dio naše priče: – U riznici se čuva planetarno poznati jedan Judin srebrni novčić. Srebrnjak se datira u 4. st. pr. Kr., potječe s Rodosa, dobro je očuvan jer je u 14. st. postavljen u relikviju. Znanstveno je potvrđeno da je od otkrivenih i očuvanih Judinih novčića u Europi ovaj hrvatski koji se čuva u Ninu najljepši. Je li to iz povijesne perspektive moguće? U kratkoj poruci poznatog zadarskog arheologa tvrdi se da ne. Jer Mate Ilkić ističe kako je Juda vjerojatno dobio u to vrijeme službeni novac rimski denar te da u to vrijeme srebrnjak star 2400 godina nije bio aktualan. Bilo tako ili ne, ninski “Judin srebrnjak” imao je stoljećima možda i više iznimno jako religijsko značenje, a i danas stoji u Ninu i svakodnevno podsjeća na izdaju, pokajanje, pilatovsko pranje ruku, na mučenje i razapinjanje onog koji je propovijedao dobrotu i poniznost... Na priču nad pričama.