Napad Ukrajine na rusku regiju Kursk se nastavlja, a konstantna ponavljanja Moskve da je sve pod kontrolom time postaju sve manje uvjerljiva. Snimke emitirane na ukrajinskoj televiziji u srijedu, na kojima novinar izvještava iz grada Sudže, bile su bez vidljivih borbi u pozadini i time opovrgnule ruske tvrdnje od utorka da je "nekontrolirani pohod neprijatelja već zaustavljen" i da je ruska vojska preuzela inicijativu, prenosi The Guardian.
Prema ukrajinskoj televiziji, Ukrajina tvrdi da je preuzela kontrolu nad 74 naselja u regiji Kursk, uključujući i grad Sudžu, te da trenutno dijeli humanitarnu pomoć i skida ruske zastave na tom području. Napad Ukrajine je bio iznenadan i uspješan, ali dugoročni planovi Kijeva još nisu jasni, no, što dulje traje napad, to će Vladimiru Putinu biti teže odbacivanje ukrajinske invazije kao sitne neprilike u dosad uspješnom ratnom naporu.
Korištenje eufemizama najčešće je znak da je Kremlj uznemiren, pa tako ofenziva na Ukrajinu nije bila "rat" ili "invazija", već "specijalna vojna operacija", a Aleksej Navalni za Putina je bio "određena osoba" ili "građanin kojeg ste spomenuli", slična stvar se događa i sada, jer je FSB, ruska sigurnosna služba, objavila da "poduzima mjere" protiv "naoružane provokacije". Osim FSB-a, ni Putin se nije libio korištenja različitih termina za ukrajinski napad. "Situacija", "teroristički napad" i "događaji u regiji Kursk" su sinonimi Kremlja za "invaziju" i "ukrajinsku kontrolu" ruskog teritorija.
U ponedjeljak, na online sastanku, jedan ruski dužnosnik je krenuo nabrajati broj naselja koje je ukrajinska vojska zauzela tijekom invazije, ali ga je iziritirani Putin vrlo brzo prekinuo i rekao mu da takve stvari ostavi vojsci, a da se on usredotoči na opisivanje humanitarnog odgovora.
Gostujuća znanstvenica na Ruskom institutu na King's Collegeu u Londonu, Olga Vlasova, za The Guardian tvrdi kako je takva razmjena bila nenamjerno otkrivajuća. "Čuli ste razinu tjeskobe u glasu guvernera kasnije na sastanku. Bilo je prilično jasno da nije bio pripremljen za rat koji će se voditi na njegovom teritoriju", rekla je.
"I kad je pokušao podijeliti informacije koje je imao, Putin to nije dopustio. Želi zaustaviti komunikaciju bilo čega što će povećati razinu tjeskobe u ruskom društvu", dodala je Vlasova. Invazija na Kursk produbila je dilemu s kojom se Kremlj suočava od početka rata u Ukrajini: hoće li ruski rat protiv Ukrajine prikazati kao egzistencijalnu borbu do smrti sa zapadom i uvod u treći svjetski rat ili će naglašavati da je to lokalni sukob između Rusije i Ukrajine.
Trenutno su se ruske televizije usredotočile na ruske snage koje odbijaju napad i na ljude širom Rusije, koji šalju humanitarnu pomoć u Kursk u znak solidarnosti. Umjesto toga su se mogle usredotočiti na strane trupe, koje zauzimaju ruski teritorij po prvi puta od Drugog svjetskog rata, ali nisu.
Ekaterina Schulmann, znanstvenica u Carnegie Russia Eurasia Centru u Berlinu, rekla je da analiza podataka o konzumaciji vijesti među Rusima pokazuje vrhunce javnog interesa za vijesti u ključnim trenucima, poput početne invazije na Ukrajinu, najave mobilizacije, državnog udara koji je prošle godine pokrenuo Jevgenij Prigožin ili terorističkih napada u Moskvi u ožujku. Do sada, nije bilo takvog vrhunca zbog upada u Kursk. "Općenito, rutinizacija događaja čini se da djeluje do sada, jer ujedinjuje želje elite i naroda", rekla je.
No, iako u Rusiji još nema panike, Putin nije uvjerljiv. Još nije obišao pogođena područja, niti je održao borbene govore, što ide u prilog uzorku koji se ponavlja otkad je postao predsjednik - vrlo sporo reagira u trenucima krize. Ruska elita na to je već navikla. "Vidite Prigožina: reakcija na sam državni udar bila je jadna, ali tko se posljednji smijao? Mjesec dana kasnije eksplodirao je u plamenu", rekla je Schulmann, referirajući se na neuspjeli pokušaj državnog udara prošlog ljeta, nakon kojeg je Prigožin poginuo u eksploziji u svom avionu.
Ipak, ovo je nova kriza, na neki način i posebna, s obzirom na posljednji upad strane vojske na ruski teritorij. Ruska elita ponovno ima priliku promatrati Putina i čekati njegov odgovor. "Ono što mislim da promatraju jest: Je li njegova moć još uvijek jaka? Ima li starac još uvijek ono nešto u sebi?", zaključila je Schulmann.