Kina je krajem prošlog mjeseca objavila opsežan dokument o svojim planovima osvajanja svemira pod nazivom “China’s Space Program: A 2021. Perspective”. U šest poglavlja podijeljenih na članke i stavke, što sve završava zaključkom, koncizno su opisani kratkoročni i dugoročni planovi trenutačno vjerojatno najjače svjetske sile u pohodu na svemir. U preambuli dokumenta citiraju se riječi predsjednika Xi Jinpinga. “Istraživati veliki svemir, razvijati svemirsku industriju i graditi Kinu kao svemirsku silu naš je vječni san.” Nakon Jinpingovih riječi logičan je zaključak da je svemirska industrija kritičan element ukupne nacionalne strategije, a podvučeno je kako Kina istraživanje i iskorištavanje svemirskih resursa koristi isključivo u miroljubive svrhe. Tako to barem za sada izgleda, no isto tako treba podvući kako je razvoj kineske svemirske industrije nadasve brz, pri čemu je imao i prilično sreće, ne zna se za neke veće zastoje ili nesreće, doista se čini kako Kinezi znaju što rade iako se osvajanjem svemira ozbiljno bave tek nekih 20-ak godina. I kao da su stekli samopouzdanje. Ovaj novi široki dokument, odnosno nacrt planova, pokriva samo sljedećih pet godina. A u tom kratkom vremenu Kinezi žele u orbiti imati teleskop koji bi bio ravan Hubbleu, poslati dron na asteroid te postaviti temelje za detektor svemirskih gravitacijskih valova. Spoj je to, dakle, eksploatacije, ali i znanstvenih istraživanja, iako u svakoj od ove tri točke i dalje kasne za Zapadom. Na asteroide su već uspješno slali sonde i Japanci i Amerikanci, za gravitacijske valove dobivala se već i Nobelova nagrada, a daleko je iznad Zemlje novi teleskop, James Webb.
Ljudska postaja na Mjesecu
Svakako bi, međutim, bilo pogrešno svesti kineske ambicije samo na ova tri projekta. Jer, Kinezi se nadaju uspješno graditi na do sada provedenim ili tekućim projektima na Mjesecu unutar kojih su uspjeli na Zemlju vratiti prve uzorke njezina satelita nakon 70-ih godina. Sada su u planu tri nove misije, kojima bi cilj bio Mjesečev južni pol, gdje bi Kina rado gradila i bazu. Nakon ove tri misije, koje bi trebale početi u prosincu 2024. godine, prema Zemljinu satelitu krenula bi i Chang’e-7, kojom bi se temeljito istražio taj južni pol uključujući i razmještaj leda po kraterima. Pomalo nelogično, poslije ove misije krenula bi Chang’e-6, kojoj bi cilj bio donijeti od tamo i uzorke, prije svega one ledene, za koje se znanost nada da skrivaju temelj za mogući dugoročni boravak na stijeni koja kruži oko našeg planeta u redovitim razmacima. Nakon svega ovoga, 2030. godine na Mjesec bi krenuo i Chang’e-8, koji bi zapravo bio finalni test tehnologija koje bi podupirale istraživačku postaju na Mjesecu koju bi opsluživali – ljudi. Teško je vjerovati da će situacija u Ukrajini odvratiti Rusiju da s Kinom potpiše međuvladin sporazum o izgradnji zajedničke postaje već ove godine, što je prije moguće. Pri tome će ostaviti i otvorena vrata za druge nacije, koje bi s njima u tome željele sudjelovati. Logično je da kinesko istraživanje svemira neće ostati samo na odlasku na Mjesec. Kao i Amerikanci, i Kinezi žele na Mars. Poznato je da su do sada već imali uspješnih misija na Crveni planet. Bio je to orbiter Tianwen-1, koji je na Mars odnio rover Zhurong prošlog svibnja. Sada ih čeka prikupljanje uzoraka i njihovo vraćanje na Zemlju, a takva bi se misija mogla pokrenuti 2028. godine. Znamo već kako su Amerikanci prilično odmakli, jer njihov je rover Perseverance već prikupio prve uzorke, a plan je vratiti ih na Zemlju u zajedničkoj misiji s Europskom svemirskom agencijom, koja je na rasporedu 2026. godine. Prirodno je da čovjek želi otići i dalje, dokle mu bude dopušteno, kao što je to bilo i za otkrivanja novih kontinenata na Zemlji. Kinezi već imaju takve planove, iako ponovno nisu prvi, u sljedećih pet godina trebali bismo vidjeti njihov plan za odlazak do Jupitera i njegova sustava mjeseca na kojima bi trebali postojati i oceani. I ta bi misija trebala krenuti već 2029. godine. Bit će oko Jupitera gužva kao i oko Marsa, jer 2023. i 2024. godine trebale bi krenuti misija JUICE Europske svemirske agencije te NASA-ina misija Europa Clipper. U kineskom se planu spominje i odlazak sve do ruba Sunčeva sustava, što bi doista bio uspjeh, no nema, doduše, ničega konkretnog, ali spominjanje takve ideje potvrda je da se o tome sigurno razmišlja. Vratimo li se na ono što se može dosegnuti, realno je da Kinezi ponove uspjeh japanske misije Hayabusa i američke OSIRIS-Rex, odnosno da se spuste na neki od asteroida u blizini Zemlje. ZhengHe, kako se vjeruje da bi ta misija bila nazvana po imenu jednog istraživača iz dinastije Ming, bila bi prva takva za Kinu, a mogli bismo njezino lansiranje vidjeti za dvije godine. Sonda ZhengHe kretala bi se svemirom pet godina, tijekom kojih bi se najprije spustila na asteroid HO3, koji još nazivaju i Kamo’oalewa. Taj asteroid kruži oko Zemlje u nepravilnoj putanji, a cilj je također, kao i u brojnim drugim misijama, upoznati se s ranim svemirom, odnosno s okolnostima u njegovim počecima. Plan je da se sonda spusti na asteroid i na njemu se pričvrsti, prikupi uzorke te se vrati u Zemljinu orbitu negdje 2026. godine, iz koje bi onda spustila kapsulu s uzorcima koji bi do tla putovali dijelom usporavani i padobranom. Zanimljivo, ZhengHe bi u tom slučaju koristio Zemljinu i Marsovu gravitaciju kao praćke da bi pokušao doći do kometa 311P/PANSTARRS u dubokom svemiru. Najviše se očekuje od kineskog pandana teleskopu Hubble, koji je nazvan Xuntian. Njegova je namjera “promatrati nebo”, a radio bi na istim valnim duljinama kao i Hubble, ultraljubičastim, vidljivim i infracrvenim. Xuntian bi bio nešto manji od Hubblea, a ne bi bio toliko visoke rezolucije, ali mogao bi zahvatiti oko 300 puta veći promatrani prostor, odnosno puno veći komad svemira. Primarni zadatak “kineskog Hubblea”, na koji će potrošiti deset godina, bio bi razumijevanje povijesti i evolucije svemira kroz to široko promatranje neba. Povremeno bi se spajao i s kineskom svemirskom postajom Tiangong zbog održavanja i dopune goriva. Taj ambiciozni kineski projekt morao bi biti gotov sljedeće godine, a u orbitu bi bio poslan 2024. godine, što je očito vrlo ambiciozno. Poznati popularizator znanosti i istraživanja svemira Ante Radonić kaže da je riječ o informacijama koje su i prije bili poznate, a sada su na neki način postale službene. – Ono što je novo jest njihov plan da će sredinom desetljeća, iako nisu rekli točno koje godine, poslati letjelice koje će istraživati područje ruba Sunčeve heliosfere. Ipak, malo se zna o tome kako će njihove letjelice doći do tog područja, gdje praktički počinje zvjezdani međuprostor, iako to ne znači da je to i završetak Sunčeva sustava. Ali ta granica, heliopauza, doista je daleko, a oni tamo žele poslati letjelice koje bi istraživale to područje gdje se izjednačavaju utjecaji Sunčeve heliosfere te gdje počinje zvjezdani međuprostor. Nije to neki veliki projekt, ali to ipak znači da su spremni poslati letjelice koje će otići jako daleko i godinama raditi u dubokom svemiru, dakle izvan orbite Neptuna, a to znači da se oni spremaju za vrlo ambiciozne ideje. Što se tiče Mjeseca, njihov je plan sa Zemljinim satelitom već bio dosta dobro uhodan jer sada imaju rezervnu letjelicu za uzimanje uzoraka pa će pokušati uzeti uzorke koji su relativno blizu Mjesečeva južnog pola. Tako će to zapravo biti prvi put da je netko uzeo uzorke s južnog područja Mjeseca, govorim o malo širem području južnog pola. Tamo će spuštati i novu letjelicu koja će istraživati to područje pa se radi o zaista ozbiljnim planovima – ističe Radonić.
Arsenal robotskih letjelica
Dodaje kako Kinezi u suradnji s Rusijom rade projekt jedne međunarodne istraživačke stanice, gdje će zapravo tu biti robotske letjelice. – Jednog dana u to bi se uključile i ljudske posade – kaže Radonić. – Kina je dosta ubrzala ove napore za let ljudske posade tako da bi negdje do kraja desetljeća, u roku od osam godina, zaista mogli spustiti ljude na Mjesec. Oni jako ozbiljno rade i to je dosta realno. Zanimljivo je da njihova najveća raketa neće povesti posadu, nego neke elemente, a posada će ići manjim raketama, koristit će, znači, dva lansiranja za svoje iskrcavanje na Mjesec do kraja desetljeća. No do tada će imati cijelu seriju vrlo složenih robotskih letjelica koje će se spuštati na Mjesec. Riječ je o vrlo ozbiljnom projektu. Također, u roku od dvije godine lansirat će letjelicu koja će imati zadatak uzeti uzorke s asteroida, što je do sada zaista malo tko radio, Japanci su uspjeli, a američki su uzorci tek na putu prema Zemlji. Znači, Kina je zaista brzo krenula i u taj vrlo ambiciozni zadatak. Njihova svemirska postaja je realnost, ove godine donijet će još dva velika modula do svoje postaje. Ta modularna postaja imat će zaista veliku važnost jer nude i međunarodnu suradnju, tako da će na nju moći letjeti i astronauti iz drugih zemalja. Sada tamo imaju ekipu koja će ostati pola godine, što znači da je i Kina sposobna držati astronaute toliko vremena na postaji. To je vrlo ozbiljan projekt – rekao nam je Radonić.