Kubanci su na nedjeljnom referendumu potvrdili novi ustav koji je predložila Komunistička partija. U jednom od rijetkih demokratskih glasovanja, koje je popratila i prava rasprava, u nedjelju je gotovo 87 posto onih koji su izišli glasovalo za, devet posto bilo je protiv novog ustava, uz 4,5 posto nevažećih listića.
Izlaznost je bila 84,4%. Ustav i dalje propisuje predanost socijalizmu, ali će građanima Kube donijeti i neke manje liberalne reforme, uključujući i prijeko potrebne tržišne. Za vlast koja godinama nije dopuštala raspravu, to da čak 13 posto građana nije glasovalo, a gotovo 10 posto njih bilo je protiv tog prijedloga koji je režim podržao, važan je podatak koji potvrđuje postojanje političke opozicije režimu. Za usporedbu, za posljednji ustav glasovalo je 99 posto birača, a 98 posto izišlo ih je na glasovanje.
Uskoro novi referendum
Novi ustav prije svega propisuje neke promjene u funkcioniranju gospodarstva. Prvi će put biti priznato privatno vlasništvo kao važno za tamošnju ekonomiju. Također, posebno je istaknuta važnost stranih investicija za kubansko gospodarstvo.
No, brojni kritičari ističu da u ustavu i dalje stoji da je jezgra gospodarstva vlasništvo koje “posjeduju svi Kubanci”. Kubansko gospodarstvo ne stoji dobro, zemlja uvozi 80 posto hrane, no pomažu joj reforme koje su osnažile privatni sektor posljednjih 10 godina. U njemu danas radi 13 posto radne snage Kube ili oko 600 tisuća ljudi. No, vlada mu ne dopušta da se razmaše.
Na političkom planu, najvažnija je promjena uvođenje limita na mandat predsjednika. Predsjednik će sada moći odraditi najviše dva petogodišnja mandata. Uspostavlja se i funkcija premijera, koji će biti zadužen za svakodnevno funkcioniranje vlade. Trenutačni predsjednik Miguel Díaz-Canel obuhvaća obje te titule, no to će se promijeniti.
Ipak, i na tome planu kritičari imaju što zamjeriti jer Komunistička partija ostaje jedina dopuštena u zemlji, parlament će birati predsjednika, a on zatim premijera i gotovo sve ostale. Velika je promjena za Kubance i uvođenje koncepta presumpcije nevinosti pred zakonom.
Iznenađujuće, uza sve te promjene, najveću je pomutnju u kubanskom društvu izazvala rasprava o – homoseksualnom braku. Prvi je nacrt ustava sadržavao formulaciju o braku kao zajednici dvoje ljudi, na što su razne religijske zajednice i građani žestoko prosvjedovali pa je ta formulacija odbačena, a pitanje odgođeno za referendum koji bi se trebao održati u roku od dvije godine.
Otvaranje prema svijetu?
Ustav može promijeniti parlament dvotrećinskom većinom, ali na njegovu kraju stoje dvije stvari o kojima se ne može pregovarati: poništavanju socijalističkog sustava i nužnost da se ne pregovara sa zemljama pod prisilom. Prvo je, naravno, poruka domaćoj opoziciji, a drugo upozorenje za SAD.
Kubanske revolucija građanima te zemlje donijela je komunizam 1959. godine. Od tada je zemlja prošla poznati put ekonomske stagnacije i sankcija, kao i erozije ljudskih i političkih prava. Šezdeset godina komunizma dijeli se u dva razdoblja: prvih 30 godina kada je zemlja bila pod zaštitom SSSR-a i sljedećih 30, nakon pada Berlinskog zida, kada je ostala oaza komunizma u tom dijelu svijeta.
Ovim ustavom možda počinje novo razdoblje otvorenosti društva i tržišta koje bi zemlju moglo promijeniti nabolje. A da bi Kubanci normalnije živjeli, najviše bi im moglo pomoći uključivanje u svjetske procese i institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda ili Svjetske banke. A u tomu im trenutačno može pomoći samo Washintgon.
Ključne točke novog ustava:
1. Priznaje se važnost privatnog vlasništva, ali je “zajedničko” i dalje u središtu gospodarstva
2. Istaknuta je i važnost stranih investicija. To je presudno zbog američkih sankcija koje su još na snazi
3. Predsjednik će biti ograničen na dva petogodišnja mandata. Fidel Castro vodio je Kubu 48 godina
4. Zemlja će dobiti i premijera koji će voditi dnevne poslove, a imenovat će ga predsjednik
5. Ustav odbija ukidanje socijalizma i pregovaranje sa SAD-om pod prisilom