Socijaldemokratska Laburistička stranka nanijela je gorak poraz konzervativnim torijevcima premijera Rishija Sunaka na izborima za Donji dom britanskog parlamenta. Pokazale su to prve ankete nakon zatvaranja birališta. Sunaka će na čelu vlade naslijediti čelnik laburista Keir Starmer, a primopredaja vlasti trebala bi se održati već u petak.
Prema anketama nakon izbora, Laburistička stranka ima 410 od 650 mjesta u Donjem domu. Vladajući torijevci završili su sa 131 mandatom, što je čak 241 mandat manje nego na prethodnim izborima. Ovo je jedan od najtežih poraza Konzervativne stranke u povijesti britanske demokracije. Britanski birači jasno su pokazali da im je dosta 14-godišnje vladavine torijevaca u nizu, koja je u posljednjih osam godina dovela do čak peterostruke promjene podstanara na adresi šefa britanske vlade Downing Street broj 10.
Na kraju je najskuplju cijenu platio onaj koji je najmanje zaslužuje, no premijer na odlasku koji je izabran 25. listopada 2022., Rishi Sunak, potpisat će skup račun za sve ono što on sam nije napravio, a čega se tek manji dio dogodio za njegova kratkotrajnog mandata, jer je malo izgleda da i on sam uđe u Parlament, što će biti jedinstven slučaj.
Torijevci su čak i prije početka izbora i prvih izlaznih anketa kasno u četvrtak priznali poraz, jer su ispitivanja javnog mnijenja pokazivala ogromnu prednost laburista. Sada bi na red trebao doći laburistički premijer, Keir Starmer (61), koji se kao odvjetnik bavio ljudskim pravima i zastupao je Hrvatsku u tužbi protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, ali čiji zadatak sasvim sigurno neće biti lak.
Od financijske krize 2008. Britanija se oporavljala, ali sporije od Njemačke i daleko sporije od Sjedinjenih Država. Da bi u godinama nakon pandemije bila druga najslabija u grupi G7. Životni standard pao je u vrijeme zadnjeg saziva Parlamenta najbrže još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Izgledno je kako bi Britanija, ako Starmer i Laburisti ne naprave nešto jako brzo, mogla imati problema i sa siromaštvom. Jer, pad se broja siromašnih usporio za pet puta u odnosu na prvo desetljeće 21. stoljeća, za tek 3,4 posto. K tome, 11 posto Britanaca ne može više osigurati adekvatno grijanje za svoje domove, to je rast od sedam posto u posljednje tri godine. Poseban je promašaj Britanija za vladavine Konzervativaca, naročito nakon Brexita, zabilježila po pitanju migracija. Cilj je bio da se one smanje pa je odbačeno slobodno kretanje za radnu snagu iz EU. Njihov se broj smanjio, ali se drastično povećao priljev radnika iz Indije i Nigerije, primjerice. Tako je s 2022. na 2023. broj migranata pao na 685.000 sa 764.000, ali je i dalje četiri puta veći u odnosu na 2019. godinu. Razlog je kao i kod nas, manjak radne snage, samo je on u Britaniji uzrokovan i dugotrajnim bolovanjima uslijed zaraze koronavirusom po čemu je Britanija jedina zemlja G7 koja ima više neaktivne radne snage, koja ne radi i ne traži posao, sada nego prije pandemije.
Zdravstvo je u kroničnom oboljenju, nehitan pregled čeka osam milijuna ljudi samo u Engleskoj, što je dvostruko više nego četiri godine prije. Stiže i problem stanovanja jer je u godini do ožujka 2023. u Engleskoj izgrađeno tek 234.000 novih domova, a cilj je bio napraviti najmanje 300.000. Nakon Brexita i investicije su postale problem, a i dalje postoji ozbiljan imovinski jaz između Londona i jugoistoka Engleske u odnosu na ostatak zemlje. I onda je tu poseban "dragulj", a to su prepuni zatvori zbog kojih mnogi pozivaju na smanjenje kazni.
Ali, ankete otkrivaju nešto prilično zanimljivo kada se o ovim izborima radi. Prema onoj provedenoj na YouGovu, Keir Starmer je samo manje nepopularan političar od Rishija Sunaka. Tek 36 posto Britanaca vidi ga u pozitivnom svjetlu, ali i dalje ga 56 posto vidi u negativnom. No, Sunaka pozitivnim smatra samo 19 posto, a čak 75 posto negativnim. Nije Sunak iza Starmera, već Nigel Farage kojega pozitivnim smatra 27 posto glasača, ali ipak 66 posto negativnim. Isto je zanimljivo da zelene birači vide pozitivnijima i od Laburista, za jedan posto, 41 prema 40, no njih muče neprepoznatljivi lideri. Ipak, prema svemu sudeći, Starmerovi će Laburisti nadmašiti i one Blairove koji su osvojili 418 mjesta, što je 1997. bilo najviše u povijesti. Konzervativcima se predviđa tek 64 mjesta, što bi bilo najmanje od njihova osnutka 1834. godine. Farage i njegovi Reformisti ipak bi osvojili ne više od sedam mjesta, što je ipak nedovoljno za ambicije čovjeka kojega smo upoznali u Europskom parlamentu.
U najboljem slučaju za Konzervativce razlika je u odnosu na Laburiste malo manja, ali i dalje nitko ne sumnja u potpunu pobjedu Starmera. Ipak, vjerojatni premijer nije u uvodniku u Observeru likovao. "Siguran sam da bi neki ljudi više voljeli manje trezvenu poruku. Ali torijevci su tako temeljito izbacili nadu iz ljudi da bi očekivati zbor optimizma bilo poput rasipanja sjemena po kamenitom tlu. Vjerujem u nadu i vjerujem da je možemo ponovno potaknuti. Pokazati da je privilegij služiti preduvjet je za to", napisao je.
S time da se niz analitičara slaže kako se ne radi o porazu Rishija Sunaka i njegovih politika koje, ruku na srce, nije ni imao vremena osmisliti i provesti, već o potpunom porazu Borisa Johnsona i politike Brexita. U politici više nema ni Borisa Johnsona, koji ide okolo i drži govore te piše kolumne za ozbiljne iznose, ni Michaela Govea koji je prije mjesec i pol dana otišao iz stranke i politike oglasivši se tek oko skandala s klađenjem, a već smo i zaboravili na glavnog arhitekta Brexita Dominica Cummnigsa koji sada "sjedi doma" i piše blogove o CIA-u i TikToku.
Praktično se ništa od onoga što su obećavali ako Britanija izađe iz EU nije dogodilo, ali se ništa nije dogodilo ni njima. Ne očekuje se da će Starmer pokušati vratiti Britaniju u EU, no nastojat će joj se opet približiti jer mu treba tržište koje ipak nije nadomješteno drugim zemljama kako se obećavalo i očekivalo. – Mislim da bismo mogli postići bolji dogovor od neuspješnog dogovora koji smo postigli pod Borisom Johnsonom na trgovačkom planu, u istraživanju i razvoju i sigurnosti – rekao je.