Doći će naš Klepetan, to je sigurno. Frajerčina je on. Nema šanse da je uginuo, odmara se negdje na putu. Malo je ostario pa sporije leti, ali vratit će se on svojoj Malenoj. To su samo neke od poruka brojnih fanova iz Hrvatske i svijeta koji još vjeruju da jedna od najljepših ljubavnih priča životinjskog svijeta ipak nije završena.
Nada još tinja
Nakon punih 15 godina, Klepetan se prvi put nije vratio u gnijezdo svoje rode slomljenog krila Malene na krovu područne osnovne škole u Brodskom Varošu. Cijelo desetljeće dolazio je 24. ožujka. Posljednjih godina znao je malo kasniti, ali nikada nije došao u travnju. – Klepetan je propustio sve rokove, već sam se polako pomirio s time da ga više nema. Čak i da se negdje zadržao, dosad bi se već vratio. Vjerujem da zbog starosti nije ni krenuo na put. I lani se vidjelo da je vrlo umoran, nakon dolaska se samo srušio u gnijezdo – kaže umirovljeni domar Stjepan Vokić, koji više od dva desetljeća skrbi o Malenoj. I domar i njegova roda danima su čekali. Nadali su se da će njihov rodan doletjeti iz 13 tisuća kilometara udaljene Južne Afrike, ali to se nije dogodilo. Vokić već dugo govori da je neizvjesnost povratka 30-ak godina stare ptice, koju na putu vrebaju brojne opasnosti, svaki put sve veća. U Brodskom Varošu zavladala je tuga.
– Često sam posjećivala rode. Žao mi je Klepetana, vjerojatno mu se dogodila neka neprilika. Malenoj je sigurno najteže. Mi se još nadamo da će se vratiti – kaže učenica Lorena Miletić. I Klepetanov posljednji odlazak bio je drukčiji od ostalih. Prije bi uvijek tri dana stajao na svojoj dasci, okrenuo se i dao do znanja da mora na put. Lani je, međutim, odletio na križ obližnje crkve i četiri dana iz daljine promatrao što se događa. Kao da je znao da se neće vratiti. – Svake godine sam ovdje, pozdravim Klepetana kad se vrati i ispratim ga kad odlazi. Svi smo ga voljeli, ali izgleda da su godine učinile svoje. Nedostajat će nam – kaže umirovljenik Jozo Prgomet.
“Kao da sam izgubio sina”
Stručnjaci kažu da može biti više razloga zbog kojih se Klepetan nije vratio. Moguće je da je uginuo na putu, ali nije isključeno ni da se ozlijedio tijekom boravka u Africi ili da ga je netko ulovio. Međutim, možda jednostavno kasni.
– Ptica je ostarjela, a put je dug. Rode ne lete ravno preko mora, nego se drže kopna. One taj put ne prelete odjednom, čak ni za mjesec dana, nego lete postupno i zadržavaju se tamo gdje ima hrane. Moguće je da je Klepetan naletio na loše vrijeme i da je umoran, pa staje češće nego obično – kaže ornitolog Nenad Šetina. Međutim, njegov optimizam ne dijeli i domar Stipa, koji je izgubio i posljednju nadu da će još jednom vidjeti svog ljubimca. Bio je toliko vezan uz njega da ga nije želio ni prstenovati, jer bi ga saznanje o mjestu njegove pogibije slomilo. – Kao da sam izgubio sina. Kad god bi se vratio odnekud, on bi me uvijek pozdravio i zahvalio na svoj način. Jako mi je žao – tužan je Stjepan Vokić.