Za Europu će možda i važniji biti francuski predsjednički izbori na proljeće, pogotovo ako se Emmanuel Macron ponovno bude morao boriti protiv EU-skeptične desničarke Marine Le Pen. Njemački izbori nemaju taj potencijal da dovedu na vlast nekog sposobnog za takav suštinski zaokret kakav bi Le Pen napravila u Francuskoj. Ali njemački izbori pratili su se pozorno diljem Europe jer označavaju kraj jedne velike ere kancelarke Angele Merkel, a i zato što mogu, u slučaju pobjede SPD-a, značiti uskrsnuće socijaldemokracije kao do jučer gotovo otpisane opcije u nizu europskih država.
Važniji nego što očekujemo
Europski mediji objavljivali su analize poput one pod naslovom “Od Bismarcka do Merkel: zašto su njemački kancelari uvijek važniji nego što to očekujemo” (Politico.eu). Svi su, dakle, pratili njemačke izbore i sa sviješću da se, tko god nakon ovih izbora i postizbornih koalicijskih pregovora završio na mjestu njemačkog kancelara, ta osoba i ta pozicija uvijek pokažu neobično važnima za tijek europske povijesti. Europska unija već ima zacrtan strateški pravac kretanja koji se neće mijenjati: cilj je postići klimatsku neutralnost do 2050., što podrazumijeva totalnu ekologizaciju, duboke promjene koje zahvaćaju sve pore življenja u EU. Novi njemački kancelar sigurno će nastaviti voditi prema ispunjenu tog cilja, ali puno toga ovisi o tome kako će to raditi.
Hoće li se boriti za prestanak proizvodnje automobila s motorom na fosilna goriva od 2035., kako predlaže Europska komisija, ili će se boriti da razvodni taj prijedlog kako bi štitio one dijelove njemačke autoindustrije koji su manje skloni potpunom prelasku na baterije? Hoće li u novoj njemačkoj vladi biti i Zeleni i kako će oni s te pozicije utjecati, primjerice, na nedovršeno pitanje reforme europske azilantske politike? Njemački ministar unutarnjih poslova znao je u službeni posjet Hrvatskoj dolaziti s darom u obliku moderne opreme za detektiranje neregularnih migranata u noćnim prelascima zelene granice, ali to je bilo tako dok se taj ministar zvao Horst Seehofer i dolazio iz CSU. Tko bi se kladio da bi takve darove donosio i “zeleni” ministar sa stavom sličnijim stavovima zelenih europarlamentaraca koji redovito prozivaju Hrvatsku za loše postupanje prema migrantima na granici s BiH? Niz je takvih razina koje, kad se zumiraju i pogledaju detaljnije, mogu potpuno promijeniti europsku, a ne samo njemačku sliku, ovisno već o tome tko se jutros osjeća kao pobjednik u Njemačkoj. Ali i to tko se ovoga jutra tako osjeća neće automatski značiti da je izgled buduće njemačke vlade istog trenutka jasan. Postizborni koalicijski pregovori mogli bi potrajati, tako da i službene reakcije iz ostatka Europske unije možda neće danas biti jasne i glasne.
Ima još pokoju priliku
Angela Merkel mogla bi imati još pokoju priliku da zastupa Njemačku na sastancima Europskog vijeća. Sljedeći formalni summit je u Bruxellesu 21. i 22. listopada, ali prije toga je neformalni summit u Sloveniji, trenutačnoj predsjedateljici Vijećem EU. Završila je era Angele Merkel, ali još ćemo je viđati dok ne preda vlast novom kancelaru. Već za desetak dana 6. listopada u Brdu kod Kranja.