Liječnik, molekularni biolog i jedan od vodećih svjetskih znanstvenika Ivan Đikić komentirao je veliko znanstveno otkriće i poručio kako „sada možemo pomoći da se koronavirus prestane širiti“.
Đikić se, naime, može pohvaliti još jednim revolucionarnim otkrićem, a za Avaz je govorio o najnovijem znanstvenom radu koji je objavljen u časopisu „Nature“ u kojem je esencijalni enzim koronavirusa SARS-CoV-2 opisan kao njegova slaba točka, odnosno „Ahilova peta“.
Kako je kazao, znanstvenici, među kojima i Đikić, uspjeli su objasniti razliku između SARS-a i COVIDA-19.
- Ovo je značajno zbog toga što smo pokazali gdje je slaba točka virusa. Naime, virus ima evolucijski stvorene enzime koji mogu utjecati na stvaranje novih virusa, ali u isto vrijeme na blokiranje našeg antivirusnog odgovora – istaknuo je.
Dodao je kako se na taj način može preko blokiranja jednog virusa pogoditi slaba točka drugog i pomoći da se virus prestane širiti.
- U isto vrijeme imamo pojačan imunološki odgovor kod organizma - objasnio je Đikić.
Prema njegovim riječima, ovo otkriće jako je važno ne samo za ovu pandemiju nego i za eventualne nove.
- Ovo je jako važno zbog toga što ne samo da možemo stvoriti lijekove relativno brzo na temelju supstanci koje trenutno imamo, nego možemo za budućnost osigurati da ćemo imati posebne lijekove za druge koronaviruse koji imaju slične enzime. Važno je naglasiti kako smo takvim kombiniranim lijekovima uspjeli svladati HIV i Hepatitis C viruse, protiv kojih nisu djelovala cjepiva, nego lijekovi koji blokiraju dva ili više enzima tih virusa – pojasnio je Đikić.
Kako je istaknuo, prvi koronavirus ili, bolje rečeno, SARS ima 89 posto sličnosti s drugim koronavirusom.
- Nadamo se i vjerujemo da će koronavirusi 3 i 4, kada se pojave, imati isti virus, pa ćemo se stvaranjem tih lijekova zaštititi u budućnosti kod pandemija novih koronavirusa – naglasio je Đikić.
Komentirao je i činjenicu da su znanstvenici u rekordnom vremenu došli do ovog otkrića.
- U rekordnom vremenu, za samo pet mjeseci, napravili smo otkriće, napisali i recenzirali rad te objavili u vrhunskom svjetskom časopisu – ispričao je Đikić. On je dodao da ovakav uspjeh ne bi bio moguć bez otvorene znanosti.
- Bili smo otvoreni prema svima, imamo otvorenu znanost, dijelili smo rezultate preko društvenih mreža, stvarali kolaboracije širom Europe. Mnogi znanstvenici iz Njemačke i Nizozemske doprinijeli su reagensima, eksperimentima, tako da je jedinica koju smo imali u Frankfurtu bila potpomognuta sa šest drugih laboratorija i samo zajedničkim radom smo postigli ovaj uspjeh - zaključio je Đikić.